INS ispostava u Albany-ju je zgrada kraj koje biste mogli proci nekoliko puta a da je i ne primjetite. Da ne znate da se nalazi preko puta auto dealership-a za Mercedes, BMW i Jaguar vjerovatno bi se vozali gore-dole dok ne skontate gdje je tacno ta adresa 1086. Toliko je neupadna da smo je mi zamalo profulali, a bili smo tamo najmanje 5 puta. Na ulazu nas je docekao metal detector, poput onih na aerodromima, i dva postarija strazara koja se ne bi mogla sjetiti ni kako se zovu a kamoli gdje im je pistolj i za sta on sluzi kad bi ih neko napao (kao da neko zeli in napadne!). U sredisnjem dijelu povelike cekaonice nalazi se umanjeni Kip Slobode za ogradom samo oko jedne strane - dragi i ja smo padali od smijeha jer ta odgrada ga tako dobro brani, da mi je samo znati od cega. Do Kipa su na zidu tri slike - glavna faca za INS, sa lijeve strane glavni drzavni idiot (el presidente), a sa desne neko koga cak ni drago nije moga prepoznati. Tu su naravno i plakati gdje INS reklamira sam sebe, neki formulari i takve slicne stvari. Sve u svemu, nista posebno. Stolice bile udobne, a i bilo je tu i nekih magzina, pa cekanje i nije bilo tako lose.
Pojavili smo se tamo u 11 iako nam je razgovor bio zakazan za 11:30, a cekali smo do 12:20. Citavo vrijeme smo se zezali i smijali, a ja sam dragog ubjedivala da u cekaonici imaju skrivene kamere (npr. iza zidnog sata, detektora pozara, ili iza postera) gdje gledaju kako se ljudi ponasaju, pa se "moramo pretvarati da se volimo". Oko 12:15 smo izgleda i strazarima bili dosadili jer jer jedan od njih otisao da provjeri zasto nas ne pozivaju. Moj komentar na to je bio: "vidis, skontao je da se stvarno volimo jer smo ovako veseli, pa ide da im to kaze", no onda sam odmah dodala "ili mozda ne! Znas da kod njih kaze da su ljudi u braku miserable, pa je skonato da mi ovako veseli ne mozemo nikako biti u braku" :) I dok smo se mi smijali, pojavila se INS teta koja nas je zovnula unutra na razgovor. Moram reci da je ona bila veoma fina, ljubazna, prije nego sto smo poceli pricati izvinula nam se sto smo morali tako puno cekati.
Razgvor je bio veoma kratak - rekla je da su nas zvali jer je uveden neki novi zakon po kojem se ne moze cekati na zelene karte vise of 6 mjeseci i nas slucaj mora da se rijesi (prije ovog zakona INS je cekao na efbiaj background check da odobri izdavanje zelene karte, a to traje veoma dugo (moj jos nije zavrsen), pa je izgleda kongresmenima i senatorima dosadilo da ih ljudi zovu (mi smo naseg zvali svaki mjesec dana) pa su uveli novi zakon po kojem INS moze izdati zelenu kartu, efbiaj ce i dalje raditi to sto oni rade, a u slucaju da ti pronadu nesto nepodobno onda ce ti zelenu kartu uzeti nazad). Nismo nista posebno morali dokazivati brak jer svi dokumenti i slike koje smo ponjeli su bili i vise nego dovoljni (a Edu da ne spominjem), ali smo odjednom morali da dokazemo da sam ja zaista isla u skolu u koju sam dosla ovamo u Ameriku da idem. Skroz idotski - dopisivala sam se s njima dok sam bila u skoli (dva puta sam vadila radnu dozvolu), a kad sam vadila radnu vizu poslala sam im kopije diploma, transcripta, pisma od mojih profesora etc. Izgleda da je sve do u posebnim fajlovima koji ne pricaju jedni s drugima - ne kao u filmovima gdje su svi dokumenti uredno skenirani i dostupni na tipk/klik. Sva sreca pa je moj sef imao kopije mojih diploma koje nam je faksirao.
I onda se desilo nesto nevjerovatno - ona je zaljepila crveni "Approved" pecat na moj fajl i rekla da cu dobiti zelenu kartu za 7 do 10 dana. Ma, nevjerovatno skroz, jos uvijek ne mogu da vjerujem. Tek kad je vidim znacu da je to za stvarno :) A znate sta je najbolje od svega - necu vise svako malo morati INSu slati $340 dolara. Da, da, bilo je svake godine $340 za obnovu radne dozvole, $340 ako zelim putovati izvan zemlje, $50 svake godine za obnovu vozacke na kojoj pise "temporary visitor until [datum trajanja radne dozvole]". Mislim da cak i u Kanadu mogu ici! Ma, samo da se ona meni pojvai u sanducetu, nece mi kraja biti....
Moram vam reci da me iznendadila toliko zainteresovanost za moj prosli post. Hvala vam svima na dobrim zeljema, a pokusacu i na vasa pitanja da odgovorim.
-- Koliko znam INS ne radi kao u filmu Zelena Karta - nas nikad nisu pitali koji parfem koristimo, ko na kojoj strani kreveta spava ili nesto slicno. Takode ne znam ni za koga kome je INS dolazo kuci. Ne znam da li se to stvarno desava ili ne, nama se nije desilo.
-- Ne postoje stupnjevi drzavnsti - kad sam napisla "mali amerikanac" bilo je to jednostavno sarkasticni izraz i nista drugo.
-- Nismo imali advokata, sve smo radili sami jer nismo mislili da nam advokat moze ista pomoci (jednog smo zvali, on nam je rekao da mozemo samo da ih tuzimo ako zelimo).
-- Pravila o postajanju americki drzavljanin su vec dosta dugo ista - po dobitku zelene karte ceka se 5 ili 3 godine (3 godine ako je zelena karta dobijena zbog braka sa americkim drzavljanom ili ako ste u vojsci, a 5 za sve ostale). No, veliki problem je dobiti zelenu kartu koja se ne moze dobiti jednostavno na osnovu broja godina provedenih u Americi (kao sto pisete za neke druge zemlje). Pravila su savim jasna, ima ih puno, ne zelim ih ovdje navoditi.
I tako vam se moja INS saga privodi kraju. Dopisivanje s njima ni malo nece nedostajati.
Post je objavljen 28.03.2008. u 10:22 sati.