Pregled posta

Rukopis pjesničke knjige 'Tanja' Franje Nagulova provocira da iznova promislimo o trima stvarima - ljubavi, naraciji i metafori.

Ispisujući suvremenu inačicu ljubavnoga kanconijera, mladi je pjesnik istodobno pokušao do kraja depatetizirati temu ljubavi, s jedne, te sačuvati ekstatične emocije i fascinaciju svoga lirskog protagonista osobom drugoga, s druge strane. Depatetizaciju je pritom proveo bavljenjem svakodnevnim kontekstima, običnim senzacijama i ni po čemu iznimnim motivima. Djevojka iz naslova - Tanja - deskribira se, uz ostalo, kao žena koja se jeftino oblači, koja ima male žute zube i male grudi, masnu kosu i perut, koja je sasvim prosječna, ponekad čak i ružna. Fascinacija se, pak, naglašava potpunom fokusiranošću na govor o njoj. Stječe se dojam da Nagulovljev lirski protagonist ni o čemu drugom i ne može govoriti. Tanja se pojavljuje na mjestu njegove biografije, lektire, njegovih navika, psihoza ili promjena raspoloženja. Tanja ima svoj BAR-kod i svoj ISBN, onaje žena, ona je dječak, ona je tekst, citat, kolaž, film, Kant, Klimt, sve što se može pomisliti i vidjeti. Iz pjesme u pjesmu dopunjuje se njezin portret novim detaljima ili novim osvjetljenjima, ovisno o perspektivi motrenja, trenutačnom raspoloženju i namjerama iskazivača.
Ta opsesivna usmjerenost na govor o njoj naknadno ovoj poeziji priskrbljuje neki novi patos koji nas iznova upozorava daje ljubav toliko unikatno iskustvo koje nikad do kraja nije moguće opisati, a kamoli racionalizirati. Žanrovski, Nagulovljev se poetski govor ukotvljuje na presjecištu stihovane priče, pjesme u prozi i autoreferencijalnoga poetskog eseja. Njegov dominantni iskazni modus je naracija.