Nastavak peripetija slijedi…
Heh,što mi je zabavno u zadnje vrijeme…daklem, jučer sam radila skoro cijeli dan, ljudovi u staroj firmi su bili happy da me vide,bilo je super…
poslije toga dolazim doma, već poprilično umorna, a onda me fino zaskoće svi redom…kolegica s faksa koja ne zna kako instalirati font, tata koji je na kompu negdje nešto spremio, a ne zna gdje, a ne zna ni kako je to nazvao, ali, daj mu ja to ipak pronađi…pitala sam ga, dobro jesam ja vidovita da ja znam di si ti nešto spremio što ni sam ne znaš što je…
Nakon toga, konačno nađem vremena da nešto pojedem i sredim se, sjednem u sobu i uopće stignem razmisliti kaj još sve trebam obaviti, kad tamo, evo opet netko kuca…naravno, opet tata…
A pazi sad ovog urnebesa:
T: mogu pitat nešto?
J: možeš
T:a jel se može komp ištekat iz struje dok ne radi?
J:može, ali kaj će ti to, pa ne troši struju dok ne radi
T: kak ne,troši ona lampica na monitoru!!!
J: tata,dobro jesi ti normalan???ja radim, imam ispita na faksu, i toliko obaveza da ne znam kud bi sa sobom, a ti mi dođeš tu s pričama o lampici na monitoru.pa dobro,daj,odi van…
I tako, s lampicom koja troši puno struje se završila priča od jučer…
Jutros…ustala sam se u 5 da stignem nešto malo i učit prije nego što krenem prvo kod zubarke pa na posao…poslije,dolazim zubarki i kažem joj, pa čujte, ja se tu kod vas dođem malo odmorit dok sjedim…
smije se ona, rovari mi po zubu kao da joj se nešto grdno zamjerio, ja se naravno, sva tresem, pa me pita,jesi živa? Ja na to, pa jesam, kako nebi bila…nije to ništa prema ovoj dvotjednoj glavobolji koja me sad mući…
Poslije sretnem frendicu iz srednje, prepričavam joj dogodovštine, a kaže ona meni, pa dobro, kak to da ti studiraš još, pa ti, znaš kakva si bila u gimnaziji, kaj se s tobom desilo…kažem ja, moj faks! Malo smo se zezale oko svega toga, uglavnom sad sve svoje probleme okrećem na šalu…
Na poslu je bilo stvarno veselo danas i vedro, većinu vremena smo proveli zezajući se…poslije sam još otišla do frendice, pa do bivših bivših kolegica i tako, uz puno puno vedrine prošao je i ovaj dan…
Sutra, sutra imam ispit od 15 stranica teksta koje jedva da sam takla do sad…bit će smiješno ako i to padnem…još jedan u nizu viceva…ali,ne smeta mi…napisat ću knjigu…al,teško da će itko nadmašit lampicu, kaj vi mislite?
I tako, raspored mi je pretrpan sasvim, ali sve nekako stižem, sretna sam jer svuda gdje dođem imam osjećaj pripadnosti, ne sjedim doma nad knjigom i ne brinem…nemam vremena za to…a čak i učim kolko stignem…stvarno sam sretna, uz sve peripetije i zbrke…volim gužvu :)
Post je objavljen 27.03.2008. u 22:25 sati.