Hmm,da....Pa ovak,kod mene nema ništa,ali baš ništa novog.Do jučer sam sva nekako bila sretna,ispunjena,zaljubljena...I onda,neznam kako,ali jučer je vani bilo užasno trulo,a i ja sam se sama osjećala nekak blesavo...Neznam jel to zato kaj mi Stelchy nije bila vani il kaj?Al brijem da nije to...Ja i inače nasjedam na neke glupe zajebancije,al meni se jučer moglo reć bilo kaj da me se raživcira...i tak je i bilo.I onda ja,nagla ko i uvijek nekaj zeznem,i to ono što mi sad najvrijednije,povrijedim osobu koju obožavam i za koju bi sve napravila...Ali neznam zašto,stalno imam neke strahove,od ovog,onog...Znam da nitko ne voli biti povrijeđen,ali ja doslovno tjeram od sebe osobu koja mi znači sve samo zato što se bojim biti povrijeđena...Mrzim ovo reći,ali OPET ...jer zadnji put je već bilo previše,pa zato bježim,ali ovoga puta ću mu vjerovat,neznam zašto...Nešto je drugačije,možda je pogled topliji ili riječi uvjerljivije ili sam samo ja naivnija... Ali čemu bježati,treba iskoristiti ovaj život do kraja,jer su i tuga,bol,suze,čežnja... dio ovoga života...I zato ja volim, jer samo najhrabriji vole,a kukavice čekaju da bi bile voljene...
Post je objavljen 27.03.2008. u 21:54 sati.