Bože... cijeli dan razmišljam... koji je moj grijeh? Zašto nikako da me krene? Zašto ne mogu stabilizirat vlastiti život? Kad će postat bolje? Zapravo cijeli sam život mislila da je dovoljno voljeti, da je dovoljno vjerovati i bit ću sretna. Sad vidim da je sreća vrlo varljiva, da lako biježi iz ruke, atuga još lakše dolazi i vrlo brzo obuzima čovjeka. Ja i dalje ne želim puno, zapraqvo potreban mi je samo mir, osjećaj sigurnosti i ON. Znam, reći će mnogi da je i to puno. Možda, ali... Mislim da mnogi žele puno više, pa čak i dobiju mnogo. E, vidiš možda je u tome štos, možda bih mogla tražiti puno više pa dobijem nešto malo. Pokušat ću! E, i to mi je teško, jer nemem volje, nemam volje ni za što. Čak mi se večeras niti ne piše... baš mi je težak dan. Sama sam...boli me...teško mi je...
Post je objavljen 27.03.2008. u 21:26 sati.