'... Siguran u to da te volim,
sigurna u to da si stvoren za mene,
sigurni u to da smo jedno,
i da sve je drugo manje vrijedno
ove ljubavi...'
Ne znam šta još dodati na ovo,možda mislite zbog ovih stihova da sam ovih dana postala sigurna u činjenicu da nekoga volim i da je sve riješeno,ali nisam.Ovi moji stihovi odnose se na osobu iz mašte,na ČOVJEKA KOJI TEK TREBA DOĆI I VOLJETI ME.Ne znam je li ovaj osjećaj slobode i ljubavi prema nekome potaknut filmovima(Pride&prejudice, Guess who, Across the universe),
serijama(Mcleod's daughters) ili je nešto u meni zaživjelo,ili se nešto u meni prelomilo,ili sam možda malčice odrasla;a možda sam jednostavno shvatila da će LJUBAV DOĆI,i da se ne trebam brinuti,nego pustiti da život ide svojim tokom.Doći će jedan dan,znam,kada ću se ustati ujutro,umiti se,uzdahnuti što me čeka još jedan radni dan,obuti cipele i gaziti put do odredišta.Mislit ću da je to još jedan običan dan,a onda ću na ulici kojom prolazim svaki dan,na ulici kojoj poznajem dušu,UGLEDATI LJUBAV.Ja nisam sposobna niti želim tražiti ljubav,jer ljubav se ne traži,ona te sama okrzne dodirom,uznemiri dahom,ona te sama iznenadi,odjednom.A dotad ću biti sigurna u ljubav,neću je čekati niti tražiti,JEDNOM ĆU UGLEDATI TOG ČOVJEKA,i onda ću znati:to nije još jedan običan dan.Toliko za sada.Rainbowdwel
Post je objavljen 27.03.2008. u 19:30 sati.