sve se tako brzo odvija. sve... dolazi i prolazi a ja stojim i nemogu ništa. jednostavno mi se čini da nemogu utjecat na stvari koje se događaju oko mene i voljela bih na trenutak zaustaviti vrijeme da predahnem i da se odmorim od svega jer... ovaj svijet je tako okrutan i brutalan i ljudi su tako zli i pokvareni, više se nikome nemože vjerovati. osoba za koju sam mislila da če uvjek biti tu i koja mi je bila... sve, i još uvjek mi je sve, no... iznevjerila me. povrjedila. razočarala...i ubila u pojam. ubila moju vjeru u ljubav, u nevinost, ubila sve najlijepše u meni. i sad se opet bojim svega oko sebe i bojim se pustiti ljude ka sebi jer očito ne postoji nitko tkome možeš 100% vjerovati. neznam više što da napravim da bi to bilo ispravno, još uvjek naivno vjerujem svakome baš kao malo djete, još uvjek donekle vjerujem da u svakome postoji nešto dobro, samo do toga treba doprjeti, ali ljudi me iz dana u dan sve više i više razočaravaju. kada če to prestati? kada če ljudi svatiti da bi nam svima bilo lakše kada bi... bili iskreni, pošteni, dobri jedni prema drugima, i kada bi si međusobno pomagali a ne trudili se što više napakostiti jedni drugima.
zašto vrijeme tako brzo leti???? zašto zašto zašto???
postoji li način da ga zaustavimo pamakar na par minuta. da se odmorimo od svega. baš svega. ja bi to voljela. stvarno bih to voljela....
Post je objavljen 27.03.2008. u 18:46 sati.