Današnji dan, koji još nije završio, bio je nevjerojatno povezan s 50 kuna.
Sve je počelo kad sam shvatila da se u mojoj kasici- prasici (doslovce prasici) nalazi ni manje, ni više
nego 50 kuna. Istina, po 5 lipa, 10 lipa, ali 50 kuna, stoga sam to odlučila promijeniti, uviliti nekome to sitno i konačno si kupiti bon, no na kiosku nisu imali namjeru to uzeti "Jer je njima to presitno" , ma zamislite, molim vas! Presitno! Mogla sam ja i od 1 lipe im donjeti pa da vidi što je to presitno. U dućanu žena kaže da nema šanse, a u tom istom dućanu druga blagajnica je to uzela, točnije, moja majka je tima platila, ali žena je to dobrih 10 minuta (ovog puta nije 50) sve to brojila. Konačno, dobila sam svojih 50 kuna i bila sam nadomak bonu. Kasnije, dok smo majka moja i ja kupovale, dobili smo popust (neki bonovi, ugl. nije važno) za, vjerovali ili ne, točno 50 kuna!
To je moj dan za 50 kuna.
Zaključak: Ostala sam bez tih 50 kuna, a i malo više.........mislim da je sada dan za nula kuna.....ahhh.....
Post je objavljen 27.03.2008. u 14:39 sati.