Marketing
odgovora nemam...opet..
Ustajem...hodam životom kao kroz san...iza mene je ostala zgužvana postelja...nemam volju da se okrenem i pogledam...koračam naprijed.. Idem, ali ne znam gdje... žurim, ali ne znam zašto... plačem, ali ne znam zbog čega..ispred sebe ne vidim ništa, ali ne odustajem...koraci postaju teški, ali trudim se svom snagom..osjećam da posustajem... Padam! Udarac boli... Dižem se i ponovo krećem naprijed. I dalje je sve isto. Gubim volju za sve,odustajem...stala sam!..Gledam u daljinu bez cilja...tražim nešto, ali ne znam šta..smijem se nečemu, ali ne znam čemu. Osjećam da me nešto pritišće...guši...boli. Ne želim misliti o tome, ali bol postaje jača. Kraj mene prolaze ljudi, ali ja ih ne vidim. Osjetim samo da je tu ne'ko. Prilaze mi ali ja šutim, ne mogu otvorit usta da progovorim. Možda i 
želim! želim da me žale, a žale me... želim da mi prilaze, ali prilaze mi... želim da mi pričaju, ali pričaju mi... slušam ih! Osvrćem se oko sebe, ali ništa ne vidim. Krećem naprijed i opet ona jaka bol u meni, opet me to zaustavlja. Pitam se ko mi to ne da da idem dalje??! Odgovora nemam... I sve je ostalo tako nedorečeno i ne izgovoreno...sama ova putanja mog života,sama ja u svemu ovom...Možda više nema smisla da idem dalje, ali negdje duboko u meni to želim. Stojim i razmišljam!
Vjetar puše..u jednom trenutku poželim da sam vjetar
, da zaigram negdje daleko, gdje je sve savršeno. Podižem ruke..preklinjem vjetar da me povede sa sobom, ali on samo prolazi pored mene
. Ruke su ostale podignute, suza je kliznula niz obraz. Opet sam tu kao i na samom početku...opet je sve isto.Osjećam da me nešto gura naprijed,okrećem se, ali ne vidim nikog. Oko mene je tama. Sve je crno. Sjetim se da je to možda onaj moj unutrašnji glas. Osmijeh mi se pojavljuje na licu. Krećem naprijed; brže nego prije. Trčim! Žurim! Mojom glavom prolaze razne misli, ali ona glavna me muči, „gdje to idem??“. Stanem..pognute glave ispuštam suzu. Ne želim plakati, ali suze same klize. Podižem glavu i vidim negdje u daljini svjetlost. Radujem se! Smijem se! Krećem naprijed, ali padam...opet.. Posustaje mi snaga, ne mogu da se borim. Odustajem! Spuštam lice i tonem.
..Oči mi se naglo otvaraju i shvatim da je to bio samo san....
inana!!
Post je objavljen 27.03.2008. u 13:20 sati.