Marketing
Plima
Svaki korak jedna skala
Svaka skala jedna nada
Sunce se vječno kreće u Igrama promjena (noć za dan, dan za noć), čak i onda kad je skriveno mojim očima kao prošlih dana. Najviše volim trenutak promjene, sumrak i iščekivanje nepoznatog. Koraci u tišini tople ljetne noći, milijardu zvijezda, čaša vina i osjećaj da sam dio Raja…malena je moja duša i ne znam kako preživi te trenutke savršenog pripadanja sebi, tebi, ovom Svijetu.
Pa vičem bez glasa dok mi odgovaraju zborovi zvijezda a more prebire svojim vlažnim prstima po kamenim strunama mojeg tijela. Sve se savija i pjeva moju pjesmu i cijeli se Svemir naginje (ispuni mi želju).
Jer želim to…jako, najjače…pa što bude..
Ponekad nisam hrabra i nesvjesna sam Igara koje traju u meni i oko mene pa molim za milost (koja to nije)…neka netko drugi odluči umjesto mene (molim Te).
Jer tada svaki nepovoljni ishod nije posljedica moje odluke i mogu se nasmijati i reći sebi nisi ti kriva (neko drugi jest).
Pa se dogode neočekivane stvari, neke riječi i ljudi koji su te riječi, ti odjednom i ja se nađem u vrtlogu svojih uzburkanih osjećaja.
Što sada? Kamo? I kako…što bi ja trebala osjećati…ma što si baš sad opet tu?
Pa trčim u krug i pitam drage ljude..što bi ti, što misliš, kako….
I dok slušam vaše riječi moje srce sve glasnije govori i želi da ga saslušam, da ga čujem.
Kako je smiješno misliti da upravljamo nečim (bilo čim). Samo smo bolji ili lošiji Igrači nekih trenutaka naših života. Odluke donijete u trenucima boli ili straha, samoća koja obavija smiješna obećanja i ono nikad više. Sve, sve odbacujemo u jednom trenutku, u nekoliko riječi, u iskrenosti očiju koje te gledaju preko vode…u želji da pripadamo, da budemo, da zadovoljimo svoja očekivanja i želje. I nema ništa posebno lošeg u tome.
Život je rijeka čije obale nisu uvijek gostoljubive, krije tamne virove koji gutaju neoprezne, ponekad danima ležim na predivnim oblucima moje duše okupana suncem. Nekad je spora blatna kaljuža a nekad čisti, raspjevani potok.
Dotakni me….neka živim!!!
U tipkanju jutros sa mojim Anđelom na njeno pitanje kako si odgovaram: Dobro 
u vječnoj dilemi biti il' ljubiti…
A ona kaže:
A zašto ne i biti i ljubiti? Ne brini se sve će se to lipo posložit.
U knjizi pročitah: Zauvijek je dugi niz sadašnjih trenutaka. Jedino što se može učiniti jest pokušati proživjeti jedan po jedan sadašnji trenutak i ne uzbuđivati se zbog onog prethodnog ili idućeg.
Pa se okrenem u zraku jer ovo su riječi koje je tražila moja duša danas.
Znam da negdje na mene čekaju mirne vode.
Pa mi nešto srce danas pjeva..koraci ko laki oblaci skoči da te zemlja odbaci...dok se moja duša smije i uživa u danima koji ludo trče prema ljetu. Jer zauvijek jest dugi niz sadašnjih trenutaka pa jedino što mogu (i želim) je pokušati živjeti jedan po jedan sadašnji trenutak i ne uzbuđivati se zbog onih koji su bili i onih koji će doći.
Ne znam što ću uraditi kad me za koji dan nazoveš i kažeš tu sam
Ne znam ni što ću kad se javiš popodne, večeras ili sutra…
Ali znam da ti se radujem u ovom trenutku sadašnjosti…
I to je sve što danas trebam znati...
Post je objavljen 27.03.2008. u 12:04 sati.