Stiže mi neki dan u moj emajlirani sandučić jedna od onih poruka s oznakom FW. Katkad me zaista obuzme neopisiv osjećaj: mješavina ushita i nestrpljenja dok čekam da se napokon "prizemlji" sedam, osam ili čak dvanaest kojekakvih emajlova iz proljetne kolekcije FW. Toliko me svlada taj osjećaj da u zamahu oduševljenja često obrišem te kružne atrakcije i prije nego što ih otvorim. Dovoljan je jedan pogled da "skeniram" od koga su, pogledam naslov i već znam o čemu je riječ.
Tako sam se zbog brisanja prijetećih poruka "pošalji dalje na 855,6 adresa ili ćeš u sljedećem životu biti čudnovati kljunaš" reinkarnirala nekoliko stotina puta, ali izgleda da se i emajlovi reinkarniraju. Pa, zašto ne? Ako se bakterije mogu seksati, zašto se emajlovi ne bi reinkarnirali.
Tako je u jednom obliku emajliranog života do mene stigla prezentacija s prizorima Niagarinih slapova. Lijepi zimski prizori. Uostalom, pogledajte:
Sve je to lijepo i vrlo efektno osvijetljeno raznobojnim svjetlima. Ipak, meni se čini da ne bi bilo loše kad bi se lijepo u emajlirani svijet poslali prizori naših Plitvičkih jezera. S naglaskom na činjenicu da je to samo jedan mogući izbor, da ne nabrajam druge.
Tako su se kod mene Niagarini slapovi lijepo inkarnirali u Plitvička jezera. Bez umjetnog osvjetljenja, čista prirodna svjetlost.
Neka se vide i hrvatski motivi. Premda domoljublje danas izgleda nije u modi. Ali ja vam ionako nikad ne volim slijepo slijediti modu.
*Fotografije Plitvičkih jezera pronašla sam na internetu. Izvori: 1 2 3 4
Post je objavljen 27.03.2008. u 11:50 sati.