O M L I J E K U S ing. STJEPANOM BANOM
PROIZVOĐAČI MLIJEKA NEZADOVOLJNI SU CIJENOM MLIJEKA, A TROŠKOVI IM RASTU NA DRUGIM IMPUTIMA
Ponekad sve što čitam u novinama mi nije jasno, ma kako se to u prvi trenutak činilo poznato i svakodnevno. Naprimjer više sam puta čula i pročitala izraz ciljna cijena mlijeka. No što je to zapravo ciljna cijena mlijeka, kolika je ona, tko je ima a tko nema? I zašto su proizvođači mlijeka nezadovoljni sa cijenom mlijeka?
O tome sam kratko porazgovarala s ing. Stjepanom Banom, izvršnim direktorom koperacije u koncernu Agrokor, koga sam srela u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Ing. Ban radi koperacije u stočarstvu za telad i junad, za mlijeko i svinje. Isključivo se bavi odnosom prema selu . Koncernu Agrokor je cilj stvoriti konkurentnog hrvatskog seljaka koj će Agrokorovoj mesnoj industriji biti partner.
Što je to ciljna cijena mlijeka?
Ciljna cijena je nešto što je apstraktno, u krajnjoj liniji ona je definirana pravilno, ali to je nešto što nitko nema. To ne postoji.
Odakle onda taj izraz?
To je nekakva zaštita koju nitko ne dobiva. Naši koperanti, oni pravi dobivaju od 38 do 44 centa za litru mlijeka.To nije malo! Ja znam da to nije dovoljno jer imaju problema. Ali te probleme proizvođači mlijeka moraju riješavati negdje drugdje, a ne isključivo kroz cijenu mlijeka, jer ona će srušiti jedan sustav koj kako – tako dobro funkcionira u RH, i omogućiti će u jednom trenutku da mljekarska konkurencija koja je itekako prisutna u EU da preplavi hrvatsko tržište.
Proizvođači mlijeka inzistiraju na većoj cijeni, a očito nešto ne razumiju. Što bi proizvođači mlijeka trebali činiti?
Proizvođači mlijeka jesu u problemima, to je činjenica, to ne treba negirati, ali nije isključivo njima problem cijena mlijeka, njima su problem drugi imputi koji su ih doveli u tu situaciju. To su povećanje troškova goriva, cijena hrane za stoku, a moram reći da su mnogi od njih izgradili i farme za stoku, a da nisu imali dovoljno zemlje na kojoj bi rasla hrana za stoku. I sad su u problemima.
Naravno da država treba sada pomoći, ali malo se išlo grlom u jagode, nije se razmišljalo dovoljno.Tijek je bio ovakav: proizvođači mlijeka su prvotno podnijeli zahtijev, izgradili farmu, a nisu imali dovoljno junica za farmu ili izgradili su farmu napunili je sa 200 muznih krava, a vlasnik ima svega 50 ha zemlje. Takvo gospodarstvo mora imati preko 200 ha zemlje. I tu se sada rađaju problemi koji takve poljoprivrednike doslovno ruše. Ili se čovjek zaleti pa kupi onaj moderni traktor John Deere koj košta 100 000 eura, a za takav traktor treba imati i obrađivati 300 ha zemlje. Sam čovijek ne razmišlja dovoljno i sada je poljoprivrednicima koji su u problemima jedino riješenje da vrše pritisak na mljekarsku industriju.
Može li to mljekarska industrija platiti?
Ne, mljekarska industrija to ne može platiti, jer je nekonkurentna. I doći će sada trenutaka da će jeftinije biti mlijeko iz uvoza.
Zbog toga što proizvođači žele da im se poveća cijena mlijeka?
Ljudi misle da netko sa strane uzima novac. Ali nije to tako. Jer ako netko dobiva 38 do 44 centa za litru mlijeka, država u poticajima daje još 11 centa po litri, to je ogromna cijena, a još poljoprivrednik ne može podmiriti svoje troškove, znači negdje drugdje postoje problemi. Mi ih znademo, ali teško je ljudima objasniti. Neefikasnost proizvodnje to je naš najveći problem.
Post je objavljen 27.03.2008. u 07:43 sati.