Prazna je riva , pala je kisa. Brodovi su visi no jucer. Pada mi nam pamet da je i moja zelja pred stvarnoscu nestala. Gledao sam neki dan ponovo Homo Faber i Sam Sheparda. Ostao sam sjeban i uvjeren da sam ponekad trazim nevolju. Trazeci izabirem djevicu i to je ono sto me buni. Nepristalo je i nije me vrijedno a ja opet i opet, .. Ko da se zelim vratiti na istu onu autobusnu postaju u koju su me jednom davno pijanog ugurali, da prespavam do sutra.
Ide mi se. Zavidim umrlima. Ima i takvih dana. Sto vise traziti, volio bih da me nikada nije bilo, sto vise biti, sad kad te vise nema kad je nestao tvoj osmjeh ,tvoja kosa i miris koji si darivala...Beskrajna je samoca kad se jednom tebe sretne...Onoga dana kad sam prvi put vidio sebe u tebi rasprsnuli su se snovi.Sve je bilo i ostalo duboko skriveno u dubini moje duse. Grabim vec dugo iz tog bunara no dno mu ne vidim, uzdize se ko brodovi na rivi i prijeti da se izlije preko zida u polje maslacaka.
Post je objavljen 27.03.2008. u 00:17 sati.