Danas mi je baš nekako jako težak dan. Ne mogu ni opisat koliku tugu i samoću osjećam, koliko se osjećam jadno i ne mogu si pomoć ni sekunde. Hladno mi je kao da hladnoća oko srca preuzima čitavo tijelo. Ne mogu pronać rečenice kojima bih opisala svoje trenutno raspolaoženje...ne znam... ne da mi se ništa. Baš mi je sve teško, mučno. Sve mi ide na živce. Želim da prestane, želim da nestane. Ne želim se sutra osjećat tako usamljeno. A sad samo želim otić svojoj djeci u krevet i čvrsto ih stisnuti. A znam kad zaspim da će mi buđenje biti teško, najteže. Ujutro osjećam takvo nezadovoljstvo, takav očaj ne mogu se pokrenut, sve mi je bez veze. O, Bože, pomozi mi!
Post je objavljen 26.03.2008. u 21:58 sati.