- Tamo je!- Mali pokaže bratu prema pečenjarnici. Bučna skupina u čijoj je sredini bio momak prepoznatljiv jedino po pramenovima bijele boje u inače crnoj kosi. Pive su bile naslagane na šanku a cijelo je društvo postajalo sve življe. Luka da bratu bon za mobitel, zagleda se u prazno, i nakon toga sretne Dembin pogled.
- Ali si mislio da za tebe nema. Bar ja nisam pizda...- «pojas za spašavanje» je za Dembu bio, vrijedan osmijeha.
- Evo onog tvog visokog prijatelja!- Mali je primijetio Kida koji im je prilazio iz sjene.
- Kid... ovo je moj brat, a ovo je Demba!- Kid pozdravi Maloga, a zagleda se u Dembu.
- Bio sam isti kao ti...- nasmije se.
- I sad ste... ovakvi?- iz Dembine se perspektive Kid činio velikim kao zgrada.
- Neka vas Luka dovede u teretanu, pa ću od obojice napraviti čudo, nego Luka,- pričeka dok dobije Lukinu pažnju,- možda bi bilo dobro da klinci ne budu s nama?-, Mali se počeo protiviti, ali ga brat pogleda.
- Znaš li gdje je Jakšina nova garaža?- upita Maloga i on klimne.
- Odnesi ključeve terenca njemu i reci mu kako treba dovesti auto do mog stana...-
- 'Oću... mislio sam da ćeš nas potirat' doma- , oči su mu se caklile dok je držao ključeve od bratovog terenca.
- Imam ja za tebe važniji posao. I pomogao si mi...puno. I ti Demba...a sad trkom!-
Oba dječaka kada su dobili «važan posao», sa entuzijazmom sedmogodišnjaka, nestanu iz vidokruga. Kid pogleda Luku i nasmije se.
- Ja ne znam sa djecom. Ja bi im rekao da idu doma...-
- Pa se slijedeći put ne bi javili. To mi je brat, a i Demba je prva liga. Ja se sjećam kakav sam ja bio. Neka druga vremena, ali su nam geni isti.-
- Misliš «kameni»?- nasmije se Kid i nastavi promatrati pečenjarnicu.
Malo neobičan par se pojavi u blizini.
Muškarac u kasnim tridesetim, potpuna suprotnost lijepo građenoj plavuši, koju je pratio. Odjeća koja jadno visi s njega, ističući mršave ruke i noge. Kosa rijetka, prosjeda, ispijeno lice. Njegov par, lijepo građena plavuša, uredna, bez šminke, odjevena pomalo strogo i klasično.
- Mateo i Ingrid. Mateo je bio u HV-u, kada su mu zapalili kuću. Naši. Neki njegov «prijatelj» je ispričao kako je «otišao na drugu stranu» i kako je to razlog što ga nema. Našlo se nekoliko pijanih «pravednika» i «sredilo stvar»...a on je bio izviđač!- tiho je komentirao Luka taj par koji im je prilazio.
- Ne izgleda baš opasno. Bolestan?- upita Kid, vjerojatno podsvjesno upoređujući sliku koju vidi i bivše vojnike.
- Rak. Ingrid se ubija od posla kako bi stvorila još nešto novaca za liječenje. Ovako izađu ponekad, i kada ih vidim... počnem se plašiti samoće...-
Grajanje kod pečenjarnice se pojača. Najkrupniji Filipov prijatelj, «Bond», dobro podmazan pivom je počeo nešto žučno komentirati prijateljima.
- Ingrid... šta se ne javljaš? Više ti nisu dobri stari prijatelji? Aaaa?- Ingrid se primakne svom odabraniku i prkosno prihvati njegovu ruku.
- Dođi, popij piće sa pravim muškarcem... pa čak i ako to nisam ja. Ovdje je dobar izbor...-
Ingrid se pravila kao da ih ne čuje. Korak joj je postao brži iako je skoro vukla Matea. S druge strane, Mateo je bio crven u licu, stisnutih šaka, potpuno svjestan kako bi bilo kakav sraz završio loše po njega.
- Ne odgovaraš. Vučeš tog jadnika sa sobom i glumiš sveticu, a ja znam da to nije bilo tako prije desetak godina...- derao se ovaj za njom pa se okrene društvu,- znam to jer sam joj bio prvi! Kako se ona dobro jebee...- nastavio je malo tiše, a cijelo društvo se nasmije raskalašeno, kao što to rade pijani mužjaci kada se priča o njihovoj «moći»
Ingrid nije mogla opisati što se dogodilo. Mateo se okrenuo, i zatrčao na svojim slabim nogama. Kemoterapija mu je odnijela snagu, ali ga je bijes donio do krupnog izazivača.
Imao je priliku za jedan udarac, preslabo za nekoga tko je dva puta teži. Bond, kako su ga zvali (jer je neko vrijeme bio zaštitar) podigne nogu u visokom luku pogađajući Matea u lijevo rame. Udarac je bio toliko jak da se slabiji i niži Mateo zavrtio oko svoje osi i odletio nazad. Bond, osokoljen povicima svojih kompanjona počne skidati jaknu – Da mi je mali peder ne okrvari!- doda prijatelju i okrene se prema Mateu koji se tek pridigao. Ingrid je već bila pored svog muža, pokušavala ga pridići i pogledom tražila pomoć...
Luka je bio «lud». Udahne i pogleda Kida, koji spusti svoju ruku na njega.
- Ne sada. Vidi!- Luka ga pogleda zacakljenih očiju, i tek tada primijeti «maricu» i landrover specijalaca! S druge strane su bez sirena došla dva policijska auta..
- Policija? Kako...?-
- Kada si me nazvao, ja sam prije odlaska pozvao onog našeg «prijatelja» inspektora! Testiram ga! I za pandura je brz...stvarno brz.- dok je govorio specijalci i policajci su okružili pečenjarnicu. Najgore je prošao Bond. Navlačio je Ingrid za kosu, a to je specijalcima bilo kao da im maše crvenom maramom. Dvojica, ovaj put jednako teških kao i on sam bacila su ga na asfalt, bez milosti. Policajci s druge strane, u savršenoj raciji, poslože Filipa i njegove prijatelje uz šank, i u pretresu, na stol nabacaju cijeli arsenal. Svega je tu bilo. Dva pištolja, bokseri, nekoliko noževa, zipper, kratka olovna cijev i vrećica sa uredno smotanim zamotuljcima i tabletama. Specijalci dovuku Bonda i iz njegovih džepova istresu bokser, pa ga «slože» pored ostalih. Vezanog.
- Ingrid i Mateo su sjedili i davali izjave policajcu koji je nešto nestrpljivo zapisivao.
- Objekt se zatvara za večeras. – inspektor je komentirao, vidjelo se u njegovom ponašanju kako je zadovoljan akcijom.
- Znam da su ga stukli, ali da si me pustio...- Luka je gledao Kida.
- Ne ovaj put. Ako su naše obavijesti dobre, većina ovih će biti na slobodi već večeras. Jedna ptičica će nam ispričati što se tamo zbivalo, a poslije.... sada idemo do tebe doma. Moram nagovorit Dembu i Maloga da dođu u teretanu...-
- Kako možeš biti tako hladan. Mario je bio u ratu sa mnom. Čak mislim da je i rak zaradio jer smo se vukli pored mjesta gdje su ameri koristili uransko streljivo. On je spavao u tenku...sranje!-
- Raspitaj se u kojem mu je stadiju bolest, daj mi neke podatke o njemu, a Prvi i Jane mu možda mogu pomoći...ali o tome poslije...sada idemo!-
Jelena se našla u gomili znatiželjnika i damski se progurala u prvi red. Prizor policajaca koji nimalo nježno guraju cijelu gomilu uhićenika u maricu, a među njima i Filipa, natjera je na histeričan plač. Nekoliko trenutaka šoka, a onda se istom hitnjom probije kroz sve veću masu i nestane niz ulicu.
Post je objavljen 28.03.2008. u 08:00 sati.