Nakon političkog raskida Staljina i Tita 1948. u KPJ je započela masovna čistka
u kojoj je do 1950. bilo isključeno tisuće prosovjetski orijentiranih članova,
tzv. ibeovaca, a znatan ih je broj završio na sudu i u zatvorima odnosno u logoru
na Golom otoku. Povod tomu bila je rezolucija Informacionog biroa (IB),17
inicirana u Moskvi, a koja je optužila vodstvo oko Tita za izdaju ideja socijalističke
revolucije i za usvajanje “revizionističkoga” političkog smjera. Pozadina
svemu bilo je Titovo nastojanje da vodi nezavisnu vanjsku politiku na Balkanu,
što se nije podudaralo s planovima Moskve. Kad je postalo jasno da Moskva
nije spremna ući u pregovore u kojima bi se postigao kompromis, vodstvo oko
Tita je sukob interpretiralo kao posljedicu ideoloških razlika i proklamiralo
nezavisni jugoslavenski put u socijalizam, uključujući i politiku blokovske slobode.
Objavljivanje dokumenta IB-a kojim se tražila Titova smjena pomoglo
je jugoslavenskom vodstvu da mobilizira većinu članstva KPJ, kao i stanovništva,
u cilju vođenja nezavisne politike i izoliranja onih snaga koje su branile
rezoluciju IB-a iz lojalnosti prema Moskvi. U biti se ibeovci u svojoj ideološkoj
orijentaciji nisu razlikovali od glavnine Partije. U osnovi svrstavanja bio je
sukob lojalnosti između Staljinovih sljedbenika i Titovih pristaša. Ima mnogo
pokazatelja koji sugeriraju da je ova kampanja jako pomogla Titu i njegovim
sljedbenicima da se riješe nepoželjnih kritičara i potencijalnih takmaca. Pod
optužbom za potporu IB-u uhićen je i član CK KPJ Andrija Hebrang, istaknuti
komunist i član najužega političkog i vojnog vodstva NOP-a u Hrvatskoj,
a nakon 1945. nositelj visokih saveznih državnih i partijskih funkcija. Riječ
je bila o namještenoj optužbi jer je Hebrang zatvoren prije donošenja same
rezolucije IB-a i javnoga Staljinova napada na Tita.18 Godine 1950. za navodnu
potporu politici IB-a je optuženo nekoliko srpskih političara u Hrvatskoj.
U pitanju su bili Dušan Brkić, Rade Žigić i Stanko Opačić, članovi CK KPH i
hrvatske vlade, koji su optuženi za prosovjetska stajališta i “protunarodno djelovanje”
zbog javne kritike hrvatskoga političkog i državnog vodstva koje je,
prema njima, malo pažnje poklanjalo dijelovima Hrvatske u kojima su uglavnom
živjeli Srbi, a koji su jako pretrpjeli u ratu.19 Njihov odlazak s političke
scene prije se, retrospektivno gledano, može povezati s otporom novim političkim
orijentacijama jugoslavenskoga partijskog vrha početkom pedesetih
godina, a manje s jasnim ibeovskim opredjeljenjem. Zanimljivo je da je u političkoj
čistki kao ibeovski stradao i znatan broj kadrova u Istri.20 Najbrojniju
grupu ibeovaca činili su zaposleni u državnoj administraciji, vojsci te ratni
veterani i studenti.21 Do danas nema potpuno pouzdanih podataka o broju
osoba zahvaćenih represijom. Prema službenim informacijama iz jugoslavenskog
ministarstva unutarnjih poslova u Jugoslaviji je, od 1949. do 1956.,
zbog ibeovske djelatnosti na kazne zatvora osuđeno 4.978 osoba, a 16.312 ih je
internirano u radnim logorima na temelju političkih odluka. Prema sjećanju
istaknutog političara tog doba, oko 24.000 članova KPJ bilo je isključeno i oko
12.000 zatvoreno.22 Procjene povjesničara o broju osoba osuđenih na zatvorske
kazne variraju između 4.657 i 6.953 za Hrvatsku i između 30.113 i 150.000
za Jugoslaviju u cjelini.23 Pritom treba imati na umu da se internacija osumnjičenih
na Goli otok obavljala bez sudskih presuda, na temelju administrativ-
nih odluka prema kojima je kažnjavanje bilo ograničeno na dvije godine, ali se
nakon isteka moglo obnoviti. Dio uhićenih i interniranih podlegao je zatvorskim
i logorskim fizičkim i psihološkim torturama odnosno skončao život u
nejasnim okolnostima, uključujući Hebranga i Žigića.
Većina je ibeovaca24 nakon čistki ostala u zemlji, a nakon izlaska iz zatvora,
odnosno logora, nikada više nisu sudjelovali u proturežimskoj propagandi
ili drugim oblicima otpora. Manji broj je otišao u inozemstvo i angažirao se u
propagandi protiv Jugoslavije ili u ilegalnoj aktivnosti 1950-ih. Jedino ta skupina,
dakle, ulazi u kategoriju otpora u strogom smislu riječi. Kasnije, 1974.,
nakon okupljanja u Baru u Crnoj Gori, dio ove skupine sudjeluje u stvaranju
“prave KPJ” kao alternative “revizionističkome” Titovu SKJ. Ova je skupina
uključivala i vjerojatno “najtvrđeg” ibeovca Crnogorca Vladu Dapčevića, u
inozemstvu najpoznatijeg sljedbenika Rezolucije.
17 Osnovan u Poljskoj 1947. kao koordinacijski centar za komunističke partije “socijalističkog
bloka” i jače komunističke partije Zapadne Europe. Sa sjedištem u Beogradu, aktivnost je
određivala Moskva.
18 Više o montiranom procesu jugoslavenske političke policije i samom Hebrangu: Nada
KISIĆ KOLANOVIĆ, Andrija Hebrang. Iluzije i otrežnjenja, Zagreb 1996.
19 Više: Čedomir VIŠNJIĆ, Partizansko ljetovanje. Hrvatska i Srbi 1945 - 1950, Zagreb 2003.
20 Više: Darko DUKOVSKI, Rat i mir istarski. Model povijesne prijelomnice 1943. - 1955., Pula
2001.
21 Više: Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita, Zagreb 1989.
22 Jure BILIĆ, “71 - koja je to godina, Zagreb 1990., 31.
23 Npr. D. BILANDŽIĆ u knjizi Hrvatska moderna povijest, na str. 308., navodi podatak
o 59.596 isključenih i 31.142 kažnjena člana KPJ. Bogdan DENIĆ, u knjizi Legitimation of a
Revolution. The Yugoslav Case, New Haven 1976., na str. 50., navodi podatak o 150.000 “uhićenih
i zatvorenih” osoba u cijeloj Jugoslaviji. N. KISIĆ KOLANOVIĆ u članku “Problem legitimiteta
političkog sustava u Hrvatskoj nakon 1945.’’, ČSP, 24/1992., br. 3, 177.-196., piše o 4.657
uhićenih i kažnjenih osoba u Hrvatskoj te 30.113 u cijeloj Jugoslaviji. Berislav JANDRIĆ u radu
“Nacionalna i socijalna struktura ibeovaca na Golom otoku 1949. - 1952.’’, ČSP, 25/1993., br. 2-
3, 183.-202. navodi podatak o 6.953 uhićene osobe u Hrvatskoj i 55. 663 u Jugoslaviji te 4.140
isključenih iz KPH.
Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska
Časopis za suvremenu povijest
Post je objavljen 01.04.2008. u 07:00 sati.