Ovo je valjda peti nastavak i moram priznati da sam do sad pročitala samo prvu,a druga mi je već išla na živce.Sad sam ipak uzela ovu i pročitala je do kraja.Nije loše s vremena na vrijeme pročitati takvu knjigu.Ima duhovitih dijelova u njoj ,a meni je motiv da ju pročitam bila upravo ta beba u naslovu.Volim čitati knjige gdje se rađaju bebe.Općenito sam luda za bebama i što sam starija,to ludilo se produbljuje.Ja bih i u životu jednu malu bebu...Kad se samo sjetim tog prekrasnog mirisa kad poljubiš bebu iza vrata.Ali kad sam prestara za rađanje.Ma nije baš da ne bih mogla,ali ipak ću morati čekati da mi netko u blizini rodi.Nećak mi se oženio prije godinu dana i ja mislila kako će tu ubrzo biti dječjeg plača,a ono ništa.Oni bi putovali po svijetu i ne bi djecu.Meni je to jednostavno nezamislivo.Držati vlastito dijete u rukama,ne može se baš ni sa čim usporediti.Taj mali anđeoski smiješak,ti mali prstići koji ti stišću šaku.Uf,previše ću se raspisati raznježiti pa bolje da prestanem.
Post je objavljen 26.03.2008. u 13:18 sati.