
Uvijek me zanimalo
O čemu razmišlja
Antilopa
Što pada
Pod izgladnjelog lava
Netom prije
Nego biva živa
Pojedena
Gledam te oči dugo
Na zamrznutoj traci
Te crne duplje
nemoći
Taj tupi pasivni
nemir
Taj okrutni
svemir
Tu neminovnost...
I kao da zna
Kao da pomirljivo prihvaća
Taj rijedak životni trenutak
U trenu shvaća
zašto je tu
i zašto je tako
I odjednom sve je lako
Lav je prijatelj i tješitelj
Lav je razriješitelj
čekam još trenutak
Da se sabere
i onda puštam da je pojedu
Ali sada svijesnu
i spokojnu
Slobodnu...
Post je objavljen 26.03.2008. u 12:47 sati.