
Jedva čekam da prođe ovaj ožujak koji mi je donio toliko gnjavaže, obveza, problema da mi ga je već preko glave. Netko mora biti kriv, pa neka to bude mjesec u godini. Najnovije sekiracije, poslije letanja po tavanu zbog prokišnjavanja, smrzavanja, vjetra i neloženja, popravaka po kući, frajkanja, gletanja i krečenja (koje još traje), sada nam se i voda zamutila zbog obilja padalina pa moram tražiti kreč u kamenu da ga bacim u bunar( zbog dezinfekcije). Voda čak i smrducka po ilovači pa se nemamo volje u njoj niti prati, a da ne kažem da dovozim i vodu za piće. Ima ona izreka „kud sve zlo nego na sirotinju“, no ja svojima (ludo optimističan) stalno govorim da nismo jedini kojima se to događa i da ima i dalekog gorih problema. Uzaludno mi je druge tješiti kad sam i ja zbog svega već na rubu živaca. Hajde neka već jednom otopli. Sad se smrzavamo, a za koji dan ćemo prokuhati od topline, a na ljeto ćemo biti željni vode. Prolazeći jučer iz Slavonskog Borda prema Novoj Gradiški kroz Lužane, stadoh kraj orljavskog mosta, pa po tom vjetru i hladnoći okinuh nekoliko klikova po fotoaparatu. Evo pogledajte kako Orljava izgleda kod ušća kanala (između dva mosta, onog kod željezničkog mosta i onog u selu). Izgleda kao bijela kava. Pade mi na pamet ona misao „da se u mutnoj vodi „ love najkrupnije ribe. U to sam se i sam uvjerio (dok sam bio ribolovac). Somovi i druga „riječna neman“ baš su mi znali zatresti dubinku kad je takav vodostaj. Doduše to se događalo ljeti, a ne u rano proljeće kad su vode još hladne a riba se nije niti počela mrijestiti.
Post je objavljen 26.03.2008. u 12:27 sati.