Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mikilee4

Marketing

KAKO SE MIJENJAMO

waveCitajuci komentar od prijatelja pod sadan crossom dosao sam na ideju o cemu bih pisao.Spomenuo je nesto kad je u kontaktu sa starim prijateljima kako oni smatraju da se on promijenio.Tocno je svi mi se promijenemo htijeli mi to ili ne.Druga je sredina drugaciji nacin zivota,drugacije vrijednosti.Znam licno po sebi ranije u kontaktu sa ljudima koji su otisli van pa kad dodu.Smatrao sam da se preseravaju i pravo da vam kazem gadili su mi se,izuli selski opanak,a vide ti njih sad.Sjetim se cesto i pijesama koje su nasi raskalaseni gaster bajteri pijevali."prijatelji sto ste tako tuzni valjda niste na tisuce duzni" i slicna gasterbajterska sranja.Danas kad sam postao jedan od njih i dozivljavam reakcije drugih koje mi samo potvrduju da sam postao jedan od navedenih.Naravno tesko se pomiriti sa cinjenicom stoga sam odlucio da opisem kako do toga dode.Kad dodes u novu sredinu (u ovom slucaju u novi svijet)gdije je sve drugacije nego tamo odakle smo,prirodno vam se rodi borba za opstanak i malo po malo pocimate kopirati druge u toj sredini i uopste kopirati sve.Nakon vise godina kopiranja i glumljenja da razmisljate kao oni pocmete i sami da razmisljate kao oni.Sredina vas bolje prihvata,ako ste slicniji njima.Jednostavno nemozete ostati ,a da se ne promijenete.Evo recimo kod nas je bilo normalno da se kolju svinje za (kermenc-krmokolj)svi smo to rado cinili i uopste nismo razmisljali.Ovdije se to neradi i pravo da vam kazem da bih radije postao vegetarijanac nego da zakoljem svinju.Potpuno se drugacije gleda na sve bez obzira sto je to zivotinja ,ali ipak je zivot.Da vi samo vidite kako se tretiraju kucni ljubimci uopste koliko zu i zivotinje ravnopravne.To se jednostavno nemoze opisati vec traba dozivjeti.Ima vec par godina da smo imali akvarium i ribice,a trebali smo ici u Adelaid na tjedan dana tako da smo ih ostavili bez hrane (to su bile malecke ribe kojima to nije bilo nista).Nije bilo dana da ih se nisam sijetio kako su one sad ,dali su zive i uopste griza savjesti.Sva sreca bile su zive kad smo se vratili.Mada smo vec imali u planu da idemo u Brizban na vise nego tjedan naravno postavilo se pitanje sta cemo sa njima?Zena je rekla da ih bacimo (ono po naski)Ja sam rekao ti ih baci ali samo kad ja odem u setnju i tako je i uradila.Mozda ovo zvuci malo suludo obazirati se na sve,ali tako je.Izgube se stari obicaji usvoje se novi i automatski postali ste drugaciji,htijeli to ili ne.mah

Post je objavljen 26.03.2008. u 08:19 sati.