Upravo sam na netu malo gledala o sektama, točnije o sotonistima, hare krišna, jehovinim svjedocima... Zamislila sam se kad sam vidjela koliko su ti ljudi predani tome. Jeste li znali da sljedbenici hare krišne ustaju svako jutro u 3.00, a odlaze na počinak u 22.00. Samo 5 sati sna!!! Ostatak vremena provode u molitvi, proslavljajući svoga boga (bilo na ulici, bilo u hramu) ili proučavajući svoju "vjeru". Da ne spominjem jehovine svjedoke, koji idu od kuće do kuće u potrazi za novim članovima ili pak sotonisti koji neznam što sve ne čine ne bi li popljuvali NAŠEG BOGA!!! A mi, što mi činimo!?!?!?
NIŠTA, GOTOVO NIŠTA (Svaka čast izuzecima!)! Činjenica je da nam je teško odvojiti pola sata dnevno za susret s našim Bogom! Teško nam je izmoliti krunicu ili jednostavno zahvaliti Bogu za sve što čini za nas.
Naš Bog nam je sve dao: ljubav, život, mir, drage ljude i nadasve SVOGA SINA da umre za nas, i to ne bilo kako, nego raspet, ponižen, gol, osramoćen... Ali mi kao da smo slijepi (prva ja). Pitam se što je njima taj njihov bog dao da mu tako zahvaljuju? NIŠTA! Ama baš ništa dobro!
Samo mogu citirati riječi jedne pjesme: "A mi idalje gluhi, nijemi, slijepi, svatko u svom mraku strepi, narod biran od Boga guši nesloga!"
Braćo u Kristu, molim vas da zajedno proslavimo našeg Boga, da ga se ne stidimo više, nego budemo odvažni svjedoci Kristove ljubavi!
Bog vas blagoslovio +
Post je objavljen 26.03.2008. u 00:50 sati.