Ajme koji dan. Ne tako davno čitala sam dogodovštine jednog ludog dana kod broda, a danas ja imam peripetije…svih vrsta…
daklem, da krenem od početka…za blagdane sam bila kod najdražeg, pa sam danas ujutro potrpala sve svoje stvarčice u svoj dragi ruksak, tako da se jedva zatvorio jadan i krenula prema faksu, pa doma…
ali,naravno, nakon što sam izašla iz kuće, prelazim ja lijepo i pristojno na zebri cestu, a kad tamo neki ne bih sad htjela reći kojim sam ga imenom nazvala, ali, uglavnom nije lijepo…taj neki gospodin u crnom starom mercedesu je fino nagazio na gas umjesto da mi stane pred zebrom… mora da testira koliko brzo trčim ili koliko mi treba da dobijem srčani od straha, ili je jednostavno onaj lik kojim sam ga i nazvala…
nakon toga odem do kioska da kupim nešto za čitati u vlaku, pitam tetu u kiosku dal ima digital foto, a ona mene samo gleda…nema odgovora ni a ni b,bleji ko tele…zagledam ja svoj dragi časopis, zgrabim ga,vidim da je malo zgužvana prednja strana, ali, nema veze, nije strašno…neću bit picajzla kakva znam biti…pokažem jadnoj zbunjenoj teti i di je cijena i odjurim u vlak…sjednem, otvorim časopis i vidim iznenađenje, sve stranice su mokre i slijepljene,a korice prepune prašine… došlo mi je da odem do one zbunjene tete i uši joj isčupam, pa kakve to časopise prodaje?
Zatim, vlak se vuće mic po mic, do zg mu je trebalo nekoliko dana, bar mi se tako činilo…kad sam konačno dosoptala do faksa, jer imam dobar komad za pješačiti do svog dragog faksa. Tamo sam trebala samo kupiti prijavnicu i prijaviti ispit, no to se otegnulo jer se tamo neka cura natezala s tetom u referadi oko upisa nekih ocjena i bla bla…kasnila sam na bus za doma…jedva sam doteglila svoj ruksak doma, a doma me doćekao ljubomorni brat jer sam dobila novi mobitel bolji od njegovog…malac ima 11 pa mu je oprostivo još takvo ponašanje…ali ne zadugo…
onda me ulovila glavobolja…opet…već me dva tjedna svaki dan točno tempirano u 2 sata popodne počinje boljeti ovo šuplja tikva koju nazivam glavom…i tako u nedogled…ne znam dal da ju zamijenim za neki korisniji model ili što, ali ovo je svakako pretjerano…
I sad, nakon svih ovih strka i zbrka idem u krevet…jer sutra radim…jupiiiii…doduše samo na par dana me primaju natrag u staru firmu, taman kolko mi treba da malo pobjegnem od učenja, zaradim koju kunicu i pozdravim stare kolege….falili su mi…kolko god šutljivi bili…
Al nedam se ja, ni glavobolji ni ničemu…posla imam kao u priči, ne znam čega da se primim, no vedra sam, čak i uz stalnu glavobolju i dnevne peripetije…
Post je objavljen 25.03.2008. u 20:57 sati.