U blogu od 2007-12-31 „Vidjela žaba gdje potkuju konja, pa digla nogu!“ ili ona druga „Kud svi turci tu i mali Mujo!“ pisah o tome kako je tvrtka „Međimurske vode“ uvela namet potrošačima vode u obliku fiksnog iznosa neovisno o tome da li je korisnik potrošio ili ne i jedan kubni metar vode. Pismo na tu temu poslao sam i tvrtki, no naravno odgovor nisam dobio ni do dana današnjeg.
U međuvremenu se, ogorčen kritikom jedne gradske vijećnice koja je i inače trn u oku takvim kakav je cijenjeni direktor tvrtke „Međimurske vode“, javio direktor „Međimurskih voda“ u lokalnom tjedniku u članku s naslovom kako on ima pametnijeg posla nego polemizirati s dotičnom članicom (nomina sunt odiosa).
Iz teksta je vidljivo da on zaista ima pametnijeg posla: izmišljati opravdanja za uvođenje nameta za potrošače kojih se ni čuveni Franjo Tahi ne bi dosjetio. I naravno kod toga se opet služi provjerenim metodama.
Sve je po zakonu, kaže direktor, i citira izmjenu Zakona o komunalnom gospodarstvu, članak 20 st.3. a vi dragi čitatelji tražite navedenu izmjenu (koju po redu, gdje i kada objavljenu i što u njoj točno piše?) pa se informirajte. Gospodin direktor pak samo kaže da je u tom članku dana mogućnost komunalnim poduzećima da uvedu fiksni mjesečni iznos za održavanje sustava. I u nastavku: isti onakav kakav imaju Elektra, HT, ČAKOM...i nastavlja s nabrajanjem kako su odobrenje za uvođenje naknade dobili od razno raznih ministarstava, pa državnog inspektorata itd.
E moj gospodine direktore! Ako je i točno da je u izmjenama Zakona dana mogućnost uvođenja fiksne naknade to ne znači da ju Vi morate i uvesti. Isto tako sigurno ne piše da ta naknada treba biti to veća što se manje vode troši. Pozivanje da su to uvele i druge komunalne tvrtke sliči na opravdanje: znate pa i oni kradu i pljačkaju pa ćemo i mi. I konačno, opravdavanje da su tražena mišljenja razno raznih državnih službi o opravdanosti pljačkanja direktnih potrošača je krajnji bezobrazluk: naravno da će odobriti, pa neće oni plaćati tu naknadu.
U članku se još demantira tvrdnja iste gradske vijećnice da je gospodin direktor kupio nedavno dobiveno priznanje „Prva hrvatska kuna“. Da li je ili nije ja naravno ne znam. A nije me ni briga. Do tih nagrada držim kao do lanjskog snijega. Meni bi na primjer bilo draže zadovoljstvo građana radom moje tvrtke.No obzirom na to kako se i na koji sve način u Hrvatskoj dobivaju privilegije i razne prinadležnosti ne bi me iznenadilo da je i ta tvrdnja točna.
No kako ne bi bilo da samo lokalne novine donose bisere naših „uglednika“. Ma daj!
Današnji „Jutarnji list“ (2008-03-25) pun je takvih bisera.
Samo što je predsjednik Mesić smanjio kaznu zatvora za Anu Magaš, koja je u panici i strahu ubola nožem supruga koji ju je nasilnički zlostavljao, i od koje je rane on umro, javiše se roditelji tog siledžije. Anin svekar viče: „Mesiću, sram te bilo!“ Ne znam, ali ne vjerujem da je u vrijeme kad je njegov sin maltretirao Anu vikao „Sine, sram te bilo!“ Svekrva ne želi davati izjave da ne bi dodatno traumatizirala svoga unuka. Da li je o traumama svog unuka mislila kad je on gledao kako njegov otac, a njezin sin, maltretira njegovu majku, svoju ženu. Potpuno razumijem i svekra i svekrvu. Ali molim Vas budite objektivni! Nije da je baš sve kriva Vaša snaha. Za svađu je ipak uvijek potrebno barem dvoje. A nije baš da se netko lako može odlučiti na obranu nožem ako na to nije izazvan.
Pazi sad ovo: „Hrvatska Vlada i Sabor dobili su zeleno svjetlo od Crkve za donošenje Zakona o trgovini, koji će zabraniti i rad nedjeljom u najvećem dijelu godine.“ Da ne pročitah crno na bijelo, ne bih vjerovao. Tako novinar D.P. slobodno interpretira riječi zagrebačkog nadbiskupa kardinala J.B. iz jučerašnjeg intervjua Hrvatskom katoličkom radiju. O tempora o mores! Koja smo mi laička država u kojoj Vlada i Sabor trebaju dobiti „zeleno svjetlo“ za uvođenje nekog Zakona. Kak bi naš narod rekel: kaj je preveč ni s kruhom ni dobro!.
I u nastavku gospodin nadbiskup upozorava na opasnu težnju medija da vjeru svedu samo na privatnu dimenziju i tvrdi kako je to što se govori da je vjera privatna stvar danas prevladana teza, osobito kod ljudi od kulture i znanosti. Ma kaj god! Da mi je samo znati kako je došao do tog zaključka. Valjda čitajući stare prašnjave knjige prije izuma tiskarskog stroja.
No još mu uvijek nije dosta pa nastavlja: „jer čovjek je socijalno biće i čovjek vjernik ima pravo svoju vjeru, svoje uvjerenja očitovati i izraziti u javnosti“. Gospodine kardinale, a tko brani vjernicima da očituju svoju vjeru u javnosti. Pa crkve su javne! Zar bi trebali organizirati javno očitavanje na stadionima i trgovima. Objavljivati plaćene oglase u tisku. Reklamirati vjeru na radiju i dalekovidnici kao što se reklamira na primjer pivo. Ja nisam vjernik (negdje sam između ateista i agnostika) i iz iskustva znam da u današnjoj Hrvatskoj vjernici mogu glasnije iznositi svoja uvjerenja nego ja. Jer oni mene mogu darivati nazivima: bezbožnik, antikrist, komunjara, sotona. S druge strane ako ja samo spomenem sumnju, ne u postojanje Boga, nego u njegove poštene namjere kada dozvoljava (zar nije svemoguć) da se u svijetu događaju takve strahote kakve se događaju: ratovi, bolesti, ubojstva, pedofilija, potresi, erupcije vulkana, poplave, silovanja, obiteljska nasilja, e onda ja napadam njihova uvjerenja i nanosim im duševne boli. Ne ću dalje a tu temu. Mogli bi se vjernici naći uvrijeđenim.
I na kraju: izgleda da će gospodinu „dovde pločice a dalje moleraj“ uspjeti u Osijeku ono što nije uspjelo pokojnom predsjedniku Tuđmanu. Pomiriti desnicu i ljevicu, da ne upotrijebim grublji izraz. Ili pak to možda pokazuje da u HDZ-u stvarno ima više bivših komunista nego u SDP-u. Ako je to točno, onda gospodin kardinal, a pogotovo njegovo svećenstvo, igraju na krivu kartu podržavajući HDZ.
Semper contra
Post je objavljen 25.03.2008. u 20:26 sati.