Mali i Demba su sjedili na svom omiljenom mjestu, pored izgorene garaže, koja je nekada bila Jakšina. Vlasnik je najavio kako misli «Potjerati dječurliju i ponovo srediti garažu!», a to je popratio sa nekoliko krupnih stijena koje je pri tome bacio . Njihov odgovor je bio onako Gandijevski, pričekali su da se odmakne i ponovno zauzeli svoje mjesto na zidiću.
Cijeli život je pred njima. Reality show, sa pravim ulozima, koji kao u pravom svijetu ne donose ništa specijalnoga. Najčešće osrednjost.
- Vidi Jelenu, onu iz osmog be!-
- Di je?- upita Demba do maloprije zabavljen stvaranjem «najvećeg balona» u povijesti. Te žvake su stvarno «super».
- Tamo, vidi,- Mali mu pokaže prstom prema «djevojčici». Petnaest godina (jedan razred «viška»). Vitka prilika koju «znalačke» oči dva golobrada prijatelja još nisu mogli ocijeniti. Crna jakna, ukrašena lančićima, napadna maskara, kosa tek neznatno podignuta. Čizmice sa petom.
- Kada je Lina tako došla u školu nastavnica ju je izbacila...-, Demba je iz obitelji u kojoj se broji svaka kuna. Njegova sestra svakodnevno vodi bitku sa mamom...
- Jelenu ne diraju. Ona može što hoće...- Mali je imao prikovan pogled za mladu «zvijezdu», koja je nehajno provukla ruku kroz kosu. Taj pokret nije pratio samo on, nego i oni stariji okupljeni pored «Fast fooda» nedaleko...
- Jelena! Alo...– mekan glas iz gomile. Dembi i Malome nije značio ništa, ali se ona okrene. Zbunjenost, pa prepoznavanje. Pokazivanje savršeno bijelih zuba.
- Idem odnijeti opravdanje,- malo se uspravila, pokazala figuru,- vraćam se odma'!- , sada joj je korak bio ubrzan.
- Blago mu se!- Demba zamišljeno razvuče žvakalicu, i onda primijeti kako Mali više ne gleda za Jelenom. Lice njegovog prijatelja je postalo oštro. Znao je takve promjene. Nešto je «nanjušio».
- Ej...-, pokuša prekinuti tišinu i Mali se okrene.
- Znaš 'ko je zvao? Jesi li ga vidio?-
- A..an,- odmahne Demba zbunjeno.
- Filip. Nije ga bilo od Marinine smrti...- ovo je Mali izgovorio sa ozbiljnošću koja je uplašila Dembu. Ponekad ga je plašio taj njegov mršavi prijatelj. Nešto je u njemu slično njegovom bratu. Luki.
- Demba. Idemo... imaš li kuna na mobitelu?-
- Nemam. Znaš da nemam...- odgovori debeljko, a Mali isto odmahne glavom.
- Ja imam samo za poruku...-
Luka se upravo presvlačio u uredu, isprobavao novu odjeću kada začuje zvuk poruke.
«Filip je kod fooda. Nemam kuna za mob!»
Pročitao je poruku dva puta, obriše izdajničku suzu prije nego krene niz lice i pogleda prema satu. Četiri i po! Do Splita za desetak minuta. Preko zaštitne odjeće koju je sve češće nosio, nabaci motorističku jaknu koju je dobio od Kida, i nekoliko minuta kasnije je već bio na putu.
- Gdje si požurio ?- začuje u slušalicama koje su bile instalirane u kacigu. Borgman i njegova oprema. Kid je jednostavno znao kako se nešto događa!
- Brat mi je javio kako je onaj diler pored škole. Idem po njega!-
- Sam? Nema teorije... kažeš pored škole? Ja sam tamo za minut!-
- Samo da ne utekne!-, Luka zaobiđe kamion i nastavi još brže.
Post je objavljen 26.03.2008. u 08:00 sati.