Rebusi: Prvi, drugi, treći, četvrti i peti. Za prvi moram reći i korisne brojkice (1, 3, 1, 3; 8), za drugi isto (3, 3; 6), a također i za četvrti (1, 2, 1, 6, 1, 2; 3, 7, 3) i za peti (3, 5; 8), dok za ostale neću reći baš ništa. Inače su svi rebusi već pobacani po forumu, ali ništa zato. Valja stvari reciklirati.
- Hoćeš reći, kopirati makar i sebe ako već nikog drugog ne nađeš.
A sad o aluzijama. Dao sam si zadatak da sklopim neki nastavak na temu lascivnih aluzija. Prvo jedan stari vic koji bi imao sve objasniti.
(Čovjek kod psihijatra)
Psihijatar uzme nekakav papir i nacrta trokut.
- Što vidite ovdje?
- Golu žensku.
Zatim nacrta peterokut.
- Što sad vidite?
- Hihi, opet golu žensku.
A potom nacrta pravokutnik.
- Što sam sad nacrtao?
- Još jednu golu žensku.
- Gospodine, vi ste opsjednuti seksom.
- Ček malo. Vi crtate gole ženske, a ja sam opsjednut seksom!?
Dalje je plan uzeti neki tekst i pokazati da on zapravo aludira na crvene miševe. Neka to bude zadnja kolumna Inoslava Beškera. Original je ovdje. Ja sam samo kopirao. Jamačno ilegalno. BMĐ, pri čemu slobodno đ supsituirajte s k.
Vijest o dolasku Georgea Walkera Busha, predsjednika Sjedinjenih Država Amerike, prilično je loša. To ne znači da Hrvatska ne treba pozivati američke predsjednike u goste, dapače. Nisu li Sjedinjene Države Amerike poslužile kao demokratski model, nisu li presudno intervenirale u dvama svjetskim ratovima, nisu li one, za razliku od Evropske unije, presjekle masakriranje Bosne?
Ipak, ovaj posjet bit će dolazak pogrešna čovjeka u pogrešan čas.
Veličina demokracije Sjedinjenih Američkih Država je i u tome da je ni ovakav predsjednik ne može upropastiti, te da se i za vladanja nekih od najgorih mangupa u Bijeloj kući, poput Richarda M. Nixona, mogu dogoditi pozitivne promjene, poput završetka vijetnamskog rata i otvaranja Ujedinjenih naroda spram Kine. Kad je posrijedi George W. Bush - nije moguće sjetiti se takva događaja.
Bush je vodio katastrofalnu vanjsku politiku koja je dodatno potkopala sigurnost u svijetu i ostavila zlo sjemenje i za sljedeća ljeta i desetljeća. Njegova unutrašnja ekonomska politika upravo krahira u jednoj od najgorih financijskih kriza. U mjesecima koji su mu preostali on se sprema počiniti još nekoliko pogrešaka s dugoročnim posljedicama, počevši od odlaska na otvaranje Olimpijskih igara u Peking. Na sadašnjega američkog predsjednika mogla bi se primijeniti poznata zdravstvena parola: tko ga pozna, izbjegava ga. Na žalost, vrhovi hrvatske izvršne vlasti nisu kadri to shvatiti. Ponižavajuće trčkaranje na “molitvene doručke”, gdje su se naši izabrani državnici gurali poput dvorjana Louisa XIV oko suverena, poprilično govori i o njima i o nama koji smo ih birali (makar za njih ne glasali). Ići tamo tako bilo je loše. Zvati ga amo još je gore.
Podsjetimo: George W. Bush je 28. siječnja 2003. u Kongresu rekao: “Raspolažući nuklearnim oružjem i arsenalima punima kemijskih i bioloških bombi, Saddam Hussein može potajno opskrbiti ubitačnim oružjem teroriste al Qa’ide koje - kao što sada već znamo, zahvaljujući obavještajcima i zarobljenicima - on uvježbava i štiti”.
U Iraku je u godini dana poslije zaposjedanja bjelodano dokazano da ondje nije bilo ni traga ikakvome nuklearnom oružju, ni ostatka kemijskog oružja (kojim je Saddamov režim svojedobno morio Kurde, kada to Washingtonu nije smetalo), niti klice bioloških bombi. U lipnju 2004. je kongresno istražno povjerenstvo, sastavljeno od republikanaca i demokrata, objavilo svoju završnu izvijest po kojoj nema nikakva razborita dokaza da je između al Qa’ide i Iraka bilo ikakva sudioništva. Dapače, između njih je vladala mržnja začinjena nepovjerenjem. Bush je, dakle, lagao da bi razjario američko javno mnijenje i poveo državu u rat.
Zahvaljujući Bushovoj politici oružanog “izvoza demokracije”, Irak sada sigurno nije “sigurnije mjesto” nego u Saddamovo doba. Bush je postigao smanjenje broja atentata u Iraku tek sada, prepuštajući teren gospodarima rata, koji su očiti relativni pobjednici, a ne nikakvi demokrati. Zanemario je Afganistan gdje su talibani ponovo ojačali, a sada se dao iznenaditi tibetskom krizom. Imam dojam da Washington još ne shvaća da je u Tibetu na djelu nova kvaliteta, da je pobuna usmjerena i protiv Pekinga i protiv lamâ.
U Tibetu Bush pazi da ne bi po vragu pridonio demokraciji, koju je navodno izvozio u Irak. Dapače, svojom nazočnošću na otvaranju Igara podržat će režim u Pekingu.
Športski bojkot Olimpijskih igara donosi više štete nego koristi. Ne vidim razloga da u tom pogledu promijenim mišljenje koje sam imao u doba Moskve i Los Angelesa. To ne znači, naravno, da treba poput skuše progutati tezu o odvojenosti športa i politike. Ipak, jedno je pustiti da športaši istrče svoje, a drugo je doći na svečanu tribinu kao trofej organizatora.
U Zagrebu su zaista mogli počekati još sedam mjeseci, koliko nedostaje do američkih predsjedničkih izborâ, odnosno deset mjeseci do inauguracije Bushova nasljednika, koji bi se morao herkulski potruditi da bude gori i pogubniji od sadašnjeg Predsjednika.
Inoslav Bešker, Jutarnji list
Već u startu se vidi riječ Bush koja se dade pročitati kao buš što već blago podsjeća na riječ miš. A miš može biti i crveni.
Aha!
A kad vidim da spominje Evropsku uniju, znam da se to rimuje s "ciju". Tko se glasa na taj način?
Miš, a crveni također!
Dalje spominje riječ čas. Čas je isto što i sat, a sat može biti i zidni (mislim na onaj samostojeći). Po takvim satovima noću često operiraju miševi.
A ako kojim slučajem u satu nešto prohrđa, jasno je kakvi će biti ti miševi.
Zatim spominje demokraciju, ali jasno je već na što ona asocira.
Nixon je, naravno, malo složeniji, ali dade se objasniti. Kao što je poznato, morao se pokupiti nakon što je otkriveno da su neki njegovi ljudi štakarili (Upravo sam otkrio da gugl ne poznaje glagog štakariti. Razočaran sam.) po nekim uredima. Iako je bilo u pitanju štakarenje, može se reći i da su se onud motali kao miševi. Došli potajice i svuda njuškali. Znači, opet miševi, a onda lako i crveni. Nije precizirano kakve su jakne nosili.
U sljedećem odlomku govori kako je Bush zaslužan za potkopavanje sigurnosti u svijetu. Rovuckanje ispod nečega je tipično za sitne glodavce poput miševa. A kako manje sigurnosti znači i više krvi, to je očito da su u pitanju crveni miševi. Dodatno tome ide u prilog spominjanje Kineza. Em su crveni (to jer su po vlasti svi odreda komunisti), em imaju velike sjekutiće (dokaz tomu je slika gore lijevo na ovom blogu). Tu nema nikakve sumnje da se radi upravo o crvenim miševima.
A onda trčkaranje oko nekoga. Tko bolje trčkara od miševa? Samim spominjanjem te rečenice pred oči iskače slika gomile crvenih miševa kako skakuću oko nekog znatno većeg od sebe i nadaju se da će im pred nos pasti kakva mrvica.
A onda Saddam Hussein koji se pred kraj svoje slobode skrivao poput miša u rupi. A crven je opet od krvi koja je prolivena uslijed njegovih suludih pokušaja da pokaže koliko je jak. Dakle, opet crveni miševi.
A onda republikanci i demokrati. Pa oni se svađaju samo zato da bi se svađali. To je boj miševa i žaba (Nijesam čitao, ali znam o čemu se radi.). A jedni od njih sigurno više naginju crvenom.
Povlačenje američke vojske iz osvojenih područja i paralelno jačanje lokalnih siledžija isto je aluzija na crvene miševe. Veza je očita. Situaciju opisuje poslovica: Kad mačke nema kod kuće, miševi kolo vode. A ovi su mišovi svi odreda crveni od krvi (Primjećujem i sam da su već treći put miševi krvavi. Agresivna neka zvjerad.)
Režim je trik-aluzija. Paralelno značenje je, naravno, pseći glas. A kad se čuje pas, gibaju mačke kud ih noge nose, a onda se zna tko kod kuće kolo vodi. A režim koji se spominje je, naravno, crven.
Zadnja od očitijih aluzija na crvene miševe je spominjanje Herkula. Iako se on po mitovima borio protiv svakojakih nemani, činjenica je da su miševi najgori.
Tu prestajem s otkrivanjem pravog značenja ovog teksta i ostavljam vas da se zamislite u kakvom svijetu živite i što vam noću šuška po kući.