Dali postoji rijec koja bi mogla opisati bol i tugu koja je ostala iza tebe u nasim srcima i mislima?
Dali postoji ista na ovome svijetu cisto, netaknuto, a sto nam nitko nece oduzeti?
Dali postoji pravda?
Bojim se, iz dana u dan bojim se spoznaje koja ce mi jednom doprijeti do mozga a to je da tvoja smrt nije nocna mora nego stvarnost!!
Jos se bojim tog dana, i kako vrijeme odmice bol postaje bliza, vise nije tuga, sada je prava bol i nevjerica...
Nadam se da ce, kada dodje ovo ljeto, stici tvoj poziv- da dolazim u Sinj i da se ne brinem, da cu spavat kod tebe...
Uvjeravanje da si ziv, da samo nisi tu, u blizini nekako ne vrijedi kao prije...
Bol poklopi i ne pusta kada jednom ulovi...
Jadan je ovaj zivot...
A bojim se toga da ce te ljudi zaboravit...
Jer vidim da zaboravljaju, a to je ruzno...
Pa svi smo prijatelji,zar ne?
Tko moze zaboraviti osobu poput tebe? Sebicnosti li...
Volim te, dragi prijatelju, jako!!!!
Post je objavljen 21.03.2008. u 16:55 sati.