Strah od drugih otežava, zagorčava, sakati život. Čini ga skučenim i mučnim. Osoba koju je preuzela ova fobija zazire od pojedinih društvenih situacija ili od ljudskog društva, iz straha da će biti predmet zlobnog i zlonamjernog, ponižavajućeg interesa.
Svi, tako to izgleda toj osobi, zure u nju, pronalaze joj mane, loše osobine, sramne slabosti. Kao da je stalno pod nekim nemilosrdnim mikroskopom. Čini joj se da privlači previše pažnje. Boji se da radi ili bi mogla uraditi nešto nedolično, neprihvatljivo, glupo ili smiješno, što bi je izvrglo osudi i ruglu. Vjeruje da je ljudima neprijatna, da svi o njoj misle sve najgore.
Osoba sa tom fobijom se osjeća izloženom, ranjivom, bez obrane. Izbjegava pojedine situacije ili ljudske kontakte u cjelini, sve više sužavajući svoj život. Povlači se i zatvara. Tako se osjeća zaštićenijom, sigurnijom.
Zapravo, precjenjuje važnost koju ima za druge i preuveličava pažnju koju joj posvećuju. Potpuno bježi od jednostavne činjenice da ljudi imaju bitnijih briga i pametnijeg posla nego da se neprekidno bave njenim nedostacima i manama, stvarnim ili izmišljenim. Doživljava sebe kao centar makar i negativne pažnje. Ima u tome nekog izokrenutog, uvrnutog narcisoizma, nekog odbijanja prihvaćanja da drugi zapravo ne mare za nju, bar ne onoliko koliko bi željela. Nekako joj je draže da je smatraju lošom nego da se na nju ne obaziru. Paradoksalno, takva osoba sebe istovremeno doživljava kao jaku važnu i potpuno bezvrijednu. Važnu upravo u toj i zbog te bezvrijednosti.
Osoba koja pati od straha prema drugima je vrlo nepravedna prema sebi. Opsjednuta je svojim manama, koje preuveličava ili izmišlja. Prema sebi se odnosi sa ogromnom netrpeljivošću, ogorčenim neprijateljstvom, ubojitim prijezirom. Zatim odnos koji ima prema vlastitoj osobi projicira kao nešto što dolazi izvana. Osobno neprijateljstvo, prijezir, doživljava kao tuđe, kao nešto što potiče od drugih ljudi. To drugi, izgleda, ne ona sama, vide u njemu sve najcrnije. Ne omalovažava on sebe samog, to drugi čine.
Drugi, naravno, o takvoj osobi nemaju tako loše mišljenje, kakvo im pripisuje, ali ga je u to nemoguće uvjeriti jer sam sebe smatra najgorim od najgorih. Zašto? Zato što nije najbolji među najboljima. Takva osoba sebe premalo uvažava jer od sebe previše traži.
Osoba koja se boji drugih (socijalni fobičar) je žrtva neumoljive potrebe za savršenstvom i sklonosti da na vanjski svijet reflektira neprijateljstvo koje osjeća prema sebi, jer mu je savršenstvo nedostižno.
_Josip_
Post je objavljen 25.03.2008. u 16:43 sati.