Marketing
V.Simfonija čežnje
Vrtoglavi valcer
klizimo po sjajnom parketu
imam krinolinu sa suhim cvijećem
ružama.
U sjaju lustera
(od Svarovskih je kristala, naravno)
ocrtavam tvoje oči, svojim prstima
Igra sjena.
Čudno, na zidu je samo jedna.
Valcer se polagano pretvara u
moju izbezumljenu vrtnju oko vlastite osi
Simfonija čežnje.
Kruna mi ispada iz ruke,
kotrlja se, tamo negdje, strelovitom brzinom
Bez nje se osjećam običnom, svojom.
Iako, visoko čelo odraz je aristokracije!
Hm, bar nešto; pomišljam
dok mi otpada peta na mojoj staklenoj cipeli, desnoj.
Ples postaje sve teži i teži
iako, ne želim prestati,
završiti,
ples s tvojom sjenom.
Ne želim razočarati ostale.
Valcer sam, ipak, napisala ja
u čast samoj sebi, i našoj jadnoj ljubavi.
Rukom dajem znak sviračima da prestanu, profinjenim pokretom.
Dosta je ove tragikomedije.
Valcer se ionako nikome nije svidio, uvjerena sam.
Osjećam da plačem.
Svemu je kriva
prokleta staklena cipela.
Post je objavljen 25.03.2008. u 14:19 sati.