Novi nastavak, a mjenjam malo i box, pa ako vas zanima...
Nadam se da će vam se svidjeti...
Ako tko želi u priču neka samo javi u komovima...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
*Drago mi je što sam te upoznala Saly, ah, nisam sigurna, ali bi li htjela biti moja ljubimica, ako znaš što to znači?*upitala sam je nadajući se da će odgovor biti potvrdan. Crna je voda u rijeci otjecala sporije pa brže, kao da diše, kao da isčekuje odgovor skupa samnom jednako uzbuđena.
*Da, znam što to znači. Vidiš ti si jedina tko me od ljudi razumije, pričaš mojim jezikom ili...?*upitala me, a pomalo mi se učinilo da se i smješka.
*Predpostavljam da da, ako te mogu razumjeti, pa to je...*zašutila sam i sjela na tlo. Pričala sam s Saly oko jedan sat, a mjesec i zvijezde su još uvijek neumorno sjajile. Pristala je biti mojom ljubimicom, dopala mi se jako, a i ja njoj. Zbilja smo pričale o puno toga, od dečkiju do pjesma koje volimo i tako. Nakon nekog vremena odječa mi se iznenada preobrazila u plavu haljinu s bijelom ružom. Bila je nevjerojatno lagana, ali i topla. Netko je bacio kamenčić u rijeku, a pogledala sam od kuda je došao. Na hrastu je sjedio isti onaj dječak kojem sam se bila nasmijšila u parku.
*Nisam bio siguran da si mi sestra, ali sada jesam, tata je rekao da će se njena odječa pretvoriti u haljinu s uzorkom njene najdraže ruže. To si ti Wanna?*skočio je s drveta na tlo i sjeo pokraj mene, dok su mu se oči blistale. Prepoznala sam ga, znala sam čak i kako se zove, a Saly se pomaknula i ponovno otišla u šipražje.
*Da, ja sam Wanna Gilmor, a ti si Franjo Riddle, zar ne?* upitala sam ga nesigurnim pogledom.
Osmjehnuo mi se i odgovorio, *Znao sam da si to ti, samo sam trebao dokaz, da, ali ti se zoveš punim imenom i prezimenom Wanna Marvolo Kee Gilmor Riddle, a ja sam samo Franjo Riddle...*prekinula sam ga u pola rečenice sjetivši se svog pravog imena, ali on se ne sječa svog...
*Ne, tvoje ime je Franjo Marvolo Zik Gilmor Riddle. Sječaš se kako nas je tata slikao na travnjaku, bila sam se sjetila tek danas, kada sam....pa pala sam u nesvijest...*rekla sam mu, pričali smo još dugo dugo. Odjednom me zagrlio i sjetila sam se onoga što mi je mama rekla dok kad imala još samo tri godine, tvoj brat će kada te zagrli imati privjesak u obliku slova S, a ti ćeš imati na ruci prsten istog uzorka sa slovom S. Nisam htjela da me pusti, polovica mene je čekala sedam godina da ga opet vidim, moj brat blizanac, konačno. Ostali smo tako zagrljeni pričati na obali rijeke dok se preko rijeke od onih dva hrasta stvorio most.
*Znaš mislim da bih sada morala poći već je kasno, no nači ću te sutra, može?*upitala sam ga s malenim osmjehom na licu, sunce je počelo slati svoje prve zrake na zemlju odsijavajući se od Franjine kose crvenkastim sjajem.
*Naravno, nađemo se tu ponovno, a moram ti ispričati još puno toga o našem tati. Dakle zato me baka poslala njemu, da može konačno biti i sa svojom malom unukom, e pa, drago mi je da sam ipak ostao na obali rijeke, nisam otišao tati kako je rekla, neznam zašto, to mi se činilo najboljim rješenjem, a tati ću morati poslati poruku.* nisam bila sigurna jesam li shvatila što sam upravo čula, ja imam oca, a uvijek sam mislila da je on nestao kada sam imala tri godine, ali sam se samo nasmiješila i skočila da bih mogla ustati.
*Može, vidimo se sutra Franjo.*i on se ustao poljubivši me u obraz i još jednom me zagrlivši za pozdrav. Popeo se na stablo hrasta, koje se ponovno vratilo na svoje mjesto, kao da most nikada ni nije postojao. Legao je na granu obasjan crvenim zrakama sunca polako se smješkajući. Okrenula sam se i povikala.
*Salamona dođi idemo kući, Saly.*ponovila sam njezin nadimak, a šipražje je zašuštalo i Salamona se pojavila polako gmižuči po tlu do mene i popevši mi se na ramena šapnula mi na uho.
*Sljedeći put se molim te nemoj toliko derati, može?*upitala je dok mi se penjala po ramenima da bi cijela stala na njih.
*Ma naravno, nemaš problema, idemo?*rekla sam krenuvši kroz stazu posutu laticama bijelih ruža ne čekajući odgovor, a sa sobom sam teglila i ručnik koji sam objesila za Salamonin rep. Hodala sam s Saly na ramenima dok nisam došla do parka u čijem se središtu nazirao stari spomenik, a dok sam hodala još uvijek mračnim putem došla sam do ograde od bijelih ruža i ušetala sa nekakvom lakoćom lakšom od pera što se nisam ponovno onesvijestila, bila sam jako umorna i pomalo gladna. Ušla sam u predvorje i odšetala do sobe u kojoj smo ja, Bizzi, Keel i Mery spavali. Zatekla sam ih sve kako slatko spavaju, a nakon što mi se Salamona spustila niz lađa i stala na pod obukla sam se u piđamu te zavukla u krevet. Kada sam legla iznad glave mi se poput štita oko krevetnih žica zaplela Salamona zaspavši gotovo prije mene.
Učinilo se da sam sanjala samo trenutak, u snu su oko mene bile one djevojke koje smo vidjeli kada smo prolazili selima Red Rose, Blue Rose i Rose Rose. Smiješile su mi se, stajale su u krugu oko mene, a iznad naših glava se lomila para, ugledala sam Bizzi, Keel i Mery kako mi se smiješe i mašu s prozora jednog odjeljka od pomalo čudnog vagona. Zadnje što sam spazila je da je to bio peron na kojem je iznad zlatastim slovima pisalo Peron 9 ľ. Začula sam glasove, netko se derao, a onda sam otvorila oči ugledavši veoma čudan prizor. Keel, Bizzi i Mery su mi mahali iznad glave kao da me žele ohladiti, nisam shvaćala oko čega toliko paniče, pa nisam zmija. No, tada sam se sjetila svega što sam noćas doživjela i pogledala sam iznad svoje glave Saly mi se zaderala u uho zamalo me oglušivši.
*Daj im objasni da me ostave na miru, proganjaju me po cijeloj kući već dva sata.* rekla je dok je uspaničeno disala.
*Evo, evo, sorry, nisam znala...*rekla sam još uvijek drijemajući napola, ali su me Keel, Bizzi i Mery sada čudno gledali, nisam shvačala što se događa, a u sljedećem trenutku je moja baka ušetala u sobu s podignutom kuhačom je zamahnila na mene pa sam se morala izmaknuti, no nisam ni primjetila da puzim poput zmije, poželjela sam potrčati, a rep mi se ponovno pretvorio u noge, dok su me ostali čudno gledali.
*Što, to sam ja, Wanna, što je vama da me tako napadate, ovo je Saly ništa vam neće, ona je moja ljubimica.*zaderala sam se na njih pokazujući na sebe i Saly. Ona je još uvijek nepomićno bila zepletena na žici moga kreveta. Bizzi je odahnula, a Keel, Mery i moja baka su se počeli smijati kao da sam izgovorila kakvu šalu da se njoj imaju smijati. Baka je progovorila tek kad je vidjela moj ozbiljan izraz lica, hrapavim glasom rekavši.
*Ma daj, ti to ozbiljno želiš zadržati anakondu, ista si...*tu je stala i probljedila neznajući što da dalje kaže.
*Ista sam kao i tata i Franjo, rekla sam trudeči da se uspnem što više sam mogla na prste ijako sam bila viša od svih njih u sobi. Baka me pogledala mučnim pogledom i shvatila je da sam saznala istinu, doduše ne baš svu, ali sam znala dovoljno da bih je mogla ispitivati par mjeseci. Bizzi je stala, a plave su joj oči bljeskale na svijetlu. Keel i Mery su se prestali smijati i upitali me.
*Tko je tvoj tata i tko je Franjo?*upitali su začuđenih pogleda tražeči potporu Bizzi koja je samo odmahnula glavom, u tom sam trenu osječala jaku povezanost s njom nisam znala zašto, ali ona mi je možda, ali samo možda bila u rodu. Neznam odkuda mi je pala ta ideja na pamet.
*Još uvijek neznam tko mi je tata.* sjela sam na krevet nastavivši...*Franjo je moj blizanac, sječam ga se, nisam ga vidjela već sedam godina do ove noći, kada sam ga srela pokraj rijeke. Pričali smo cijelu noć, znala sam da je to on, ali bako zašto mi to nikada nisi rekla?*pogledala sam je dok je ona sjela pokraj mene stavivši mi svoju drhtavu ruku na rame.
*Istina, imaš blizanca, nedavno sam ga poslala vašem tati, ali očito je i on shvatio što se događa, tako su odlučili vaši roditelji kada su se jedan dan samo iznenada posvađali i dogovorili se da će Franjo živjeti kod tvog tate i povremeno kod mene.* zastala je da uhvati dah, ali sam je preduhitrila.
*Smije li Franjo biti tu, molim te bako, bilo bi mi drago kad bi mi to dopustila, a sigurna sam i njemu.*osmjehnula sam se i molečivo je pogledala ravno u oči, nije se mogla oduprjeti, već sam vidjela odogvor.
*Ma može, hhh...
Idi po njega odmah i upoznaj što više ljudi usput.*rekla je pogledavši u Bizzi koja se nasmijala, i Keela koji je skakao na jednoj nozi dižući palac u znak odobravanja, a Mery me odmah zagrlila. Kada me pustila obukla sam se i sa Salamonom na ramenima krenula kroz voćnjak, a po suncu sam zaključila da je već odmaklo podne. Kretala sam se polako i sigurno u sebe, došla sam do šikare, no nije mi se dalo ići kroz šipražja. Pogledala sam ga zatvorila oči i duboko udahnuvši, odjednom sam pored sebe čula šuštanje lišća i otvorila sam oči. Ugledala sam Franju koji mi se smješkao razmičući šipražje, a pošto mu je to bilo jako teško odlučila sam mu pomoći približila sam se šipražju i počela ga razmicati, ali čim sam zatvorila oči i otvorila ih šipražja više nije bilo. Trava se još uvijek malo pušila, ali nisam vidjela uzrok nestanka šipražja. Pogledala sam Franju koji je imao jednako zbunjeni izraz lica kao i ja. Nismo to više primječivali nego smo samo došli jedno do drugog i krenuli prema obali rijeke gdje nas je čekao veliki stari hrast. Sunce nas je šibalo po licu sve dok se nismo nesvijesno popeli na hrast visoko u krošnju.
*Pitala sam baku za tebe i rekla mi je da možeš doći kod nas ako hoćeš, a i rado bih te upoznala sa svojim prijateljima.*pogledala sam ga u oči molečivim pogledom.
*Može, ali jesi li se ikada zapitala zašto mi razumijemo zmije i ja bih tebe htjeo upoznati s mojim prijateljima.*rekao je pomičući grane i podigavši pogled na drugu stranu rijeke gdje je bio identični hrast ovome.
*Jesam, ali kako mi to možemo, osim toga pretvorila sam se u zmiju jutros kada sam se probudila.*rekla sam dajući znak Saly da mi siđe s ramena jer sam se čim sam zatvorila oči pretvorila u zmiju. Franjo me pogledao zažmirio i on je postao zmija gotovo jednaka kao i ja, ali smo se razlikovali po tome što je on imao čudne žute oči. Ponovno smo zažmirili i vratili se u naš uobičajeni oblik.
*Neznam, to je mačigno, ali...valjda pretpostavljam da je to…ustvari ne znam*reako je zbunjeno me gledajući.
Sišli smo s hrasta i krenuli prema voćnjaku koji je vodio u naše dvorište, a Salamona je puzala za nama. Došli smo do voćnjaka u kojem su postupno raspoređena bila stabla trešanja, višanja i jabuka. Sunce je sjalo na nebesko plavom svodu ispod kojeg smo koračali prema kući oko koje su bili grmovi slatkih bijelih ruža. Putem smo čak i zapjevali jednu pjesmu čvrsto odlučivši da se nećemo razdvajati dokle god smo blizu jedno drugom i dok god živimo. Došli smo u kuću i ušavši u predvorje vidjeli da Bizzi kako prčka nešto po svojoj jakni. Okrenula se i uplašeno nas pogledala, ali kada nas je ugledala pogled joj se smirio. Progovorila je prva, jer sam ja očito zaboravila da ona uopče ni nepozna Franju.
*Bok, ja sam Bizzi, a ti si vjerojatno Franjo!*rekla je pruživši mu ruku i nasmijavši se.
Franjo joj je stisnuo ruku i samo se osmjehnuo. Skupa s Bizzi smo krenuli u dnevni boravak koji je bio između bakine sobe i sobe gdje smo spavali ja i ostali. Vrata su bila teška i od crnog drveta, a kvaka na njima su se teško pomakla kada sam je jedva gurnula. U dnevnom boravku su očito bili svi na okupu. Keel je u kutu svirao klavir s Mery, a moja bakica je nasmješeno ispijala čaj za zeleno crnim stolićem smješeći se čudnim zvukovima koje su proizvodili Keel i Mery jer očito nisu baš bili vješti u sviranju. Nisam htjela prekinuti taj veseli trenutak, ali čim sam otvorila vrata svi su se uozbiljili i pogledali nas kao da smo pali s svemira. Baka je prva reagirala, dignuvši ruku u znak pozdrava. Franjo ju je već očito dobro poznavao pa joj je uzvratio istom kretnjom, a ja i Bizzi smo krenule u kut blizu Keela i Mery koji su Franju gledali znatiželjnim pogledima. Očito nisu mogli izdržati od neugodnog gledanja pa sam samo rekla...
*Ovo je Franjo, Franjo ovo su Mery i Keel.*nasmijali su se jedni drugima rukujuči se. U dnevnom boravku su još bili i veliki zvučnici s ekstra jakim radijom, osim toga ispred crno zelenog stoliča bilo je kućno kino i naravno fotelja i dvosjed i jedan kauč. Odlučili smo ručati u voćnjaku gdje smo postavili stol između reda jabuka i trešanja. Baka je skuhala goveđu juhu, a Franjo je napravio tjesteninu dok sam ja napravila umak od gorgonzule. Mery je postavila stol, a Keel je donjeo stolice i Bizzi je otišla kupiti sladoled u obližnjoj trgovini. Konačno smo se svi okupili za stolom i krenuli njupati usput polako čavrljajući.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Znam da neki nisu odmah u priči, ali kad dođem u Hogwarts upoznati ćemo vas. Pozxy...
P.S.
Ljudi neda mi se stalno stavljati slike, ali kada budem stigla, stavim koju...pozz...
Post je objavljen 25.03.2008. u 13:46 sati.