VESNA KRMPOTIĆ
INTERVJU
O REINKARNACIJI I USKRSNUĆU
O OBRAZOVANJU VRLINA
O DOLASKU NOVOG DOBA
O ZAPISIVANJU MUDROSTI
O REINKARNACIJI I USKRSNUĆU
U evanđelju po Mateju Isus govori o Ivanu Krstitelju: ''Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. (16:14), Tko ima uši neka čuje. " (16:15. Isus pita svoje učenike: ''Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" (Mat. 16:13), Oni rekoše: ''Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; a treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.'' (Mat. 16:14).
Reinkarnacija i uskrsnuće nisu suprotstavljeni pojmovi. Reinkarnacija ne remeti pojmove uskrsnuća, naprotiv: ona je s uskrsnućem u takvoj svezi i slozi kao što je putovanje, odnosno put sa ciljem! Ovo je osnovna nit predavanja Vesne Krmpotić održanog u Europskom domu, u Zagrebu, 18. siječnja 2008. godine. To je njezin odgovor 'tom nekom otporu, strahu, sumnji, nepovjerenju određenih krugova'. Mi se spremamo za trenutak konačnog susreta, kako god tko želi još imenovati stapanje sa sobom, stapanje sa Bogom. To ne možemo u jednom skoku, idemo postepeno, odgajamo sebe životima, životima, životima dok nismo stigli do tog stanja kad možemo završiti taj svoj evolutivni ciklus. Kad se reinkarnacija tako shvati, kako jedino treba shvatiti, onda više nema straha od toga i onda je naš život, odnosno na-ši-ži-vo-ti, kao stepenice, ljestve, i to ništa ne proturječi kršćanskoj religiji, odnosno njezinim različitim odvojcima. Reinkarnacija postoji u našem dijelu svijeta kao nešto sasvim normalno, ne kao apartna novost iz dalekih zemalja, nego kao nešto što je i na našem tlu prihvaćeno kao prirodna pojava.
Pitanje: Iz Vašeg govora u Europskom domu zaključujemo da ste odogovarali interpretatorima svetoknjižja koji sumnjaju, dvoje, pobijaju, ne slažu se da je pojam reinkarnacije blizak i našoj kulturi. Mudraci, pak, tih dilema nemaju.
Reinkarnacija ili uskrsnuće nije izbor, čim je čovjek tu - izabrao je oboje, dakle i reinkarnaciju i uskrsnuće. S ovom se tvrdnjom bez dogovora slažu mudraci, učitelji, prosvjetitelji, bogoljudi, proroci od vremena Veda, starog Egipta, Grčke i zemalja mediteranske kulture, druidske kulture, kroz povijesti kršćanske Europe, zato što se oni slažu o BITNOME, o JEDNOME. To je, kažu Vede, mjesto odakle se riječ i misao vraćaju neobavljena posla, tamo ne možeš misliti, možeš samo biti. Religije su bistriji ili mutniji zvučnici, ON, BOG je jedna glazba, čista slast duše, blaženstvo, nadahnuće, vrst mahnitosti. Zato Vesna Krmpotić dodaje: 'Ne treba se nadgornjavati, kao da se radi o teoriji koju treba pobiti, treba saslušati glazbu pred kojom su svi argumenti patuljasti i stvar su uma.'
Vesna Krmpotić kao i mnogi provjereni mudraci iznosi bjelodanu istinu da je priroda čitanka kozmičkog procesa: iz sjemena se rađa pupopoljak, a iz pupoljka se razvija cvijet, plod, sjeme – nova biljka; prirodom je naglašena postupnost razvoja, evolucija. Kamo evolucija ide? I u tome se odgovoru, kako kaže Vesna, bogoljubi, duhoznanci i njihova svetoknjižja slažu: evolucija ide samoostvarenju, prosvjetljenju. Koncepcija, shema evolucije je ista - kako u malome tako u velikome, kako na nebu tako na zemlji, kako u cvijetu tako u srcu čovjekovu, kako ondje tako ovdje. Nevidljiva kozmička sila upravlja redom i ritmom u prirodi, zakoni prirode su nepogrešivi i svi smo u njih uronjeni, njima obgrljeni, oplaknuti, prožeti, njima voljeni dok svjesni ili nesvjesni, brže ili sporije hrlimo putem prema prosvjetljenju, susretu - kao rascijepljena rijeka iz knjige Vesne Krmpotić '108 x 108':
Kad se rijeka rascijepi oko otoka,
otok je sretan, jer je neprekidno zagrljen,
jer je stalno, do u vječnost voljen.
Ono što je različito na tom našem putovanju to je individualni ritam, brzina svake duše. Čovjek uči iz života u život, zapravo se mijenja, uzrasta, a Isusova primjedba Nikodemu, "moraš se ponovno roditi" znači moraš se ponovno iznutra roditi - uskrsnuti u svjetlu znanja.
... kad rijeka stigne do pramca otoka,
i opet sveže u jedno svoje dvije ruke,
ona je blažena, jer je neprekidno
nerascijepljena.
I onda se pjesnikinja na kraju retorički, ali dubokom spoznajom pita:
Kako je moguće da jedna i druga
neprekidnost
slave različit trenutak ljubavi? (85,75)
To je onaj put i cilj, ono što nije različit trenutak već izvanvremenost gdje su i reinkarnacija i uskrsnuće isto.
O OBRAZOVANJU VRLINA
U jednom svom tekstu pjesnikinja svojom ubojitom sažetom poetičnošću kaže: Vrlina je nadahnuće vrlini, vrlina je poziv vrlini da iskorači i pridruži se nemogućemu a jedinostvarnom zadatku: da se promijeni svije(s)t.
Pitanje: Ako je reinkarnacija škola duše, kako bi u skladu s tim trebale izgledati naše škole?
Vesna Krmpotić objašnjava da se čovjek iz života u život uspinje prema životnoj zrelosti, razvija svoj karakter i vrline. Pošto je sve svemu nalik na isti prirodan način kao što priroda 'organizira školu za duše' moramo organizirati naše škole, naobrazbu. Promotrimo riječ naobrazba, ona u sebi ima riječ obraz, koju rječnik objašnjava i kao čast, poštenje, ponos. Dakle, učenje je nešto što bi trebalo osvjetlati obraz, razvijati poštenje, karakter, vrline. U svijetu postoje takve škole na mnogo mjesta. O rezultatima i uspjesima se ne zna dovoljno, jer kad bi se znalo ljudi bi se zainteresirali da se takva vrsta obrazovanja uvede i u njihovoj sredini. To su škole koje odgajaju istinu, ljubav, mir, nenasilnost i ispravno djelovanje. Vjerojatno će netko reći da ovo nije tako nešto revolucionarno i novo, jer te vrline odgajaju vjeroučitelji u svojoj duhovnoj poduci. Međutim, ovo je samo djelomično točno, jer 'škola pet vrlina' je nešto što prethodi religiji ili etici. S tim u vezi naša sugovornica kaže:
Dakle, škola bi trebala biti i odgojna ustanova - drugim riječima, cilj je istinske naobrazbe da osovi u mladom biću vrijednosti, koje su u njemu već prisutne - vrline istine, ljubavi, mira, nenasilja, želju za ispravnošću, pravičnošću, razumijevanjem. Te vrijednosti dane su nam kao popudbina - usađene su u nas, ali ih valja probuditi, pokazati, ohrabriti, uspraviti. Školovanje, koje se usredotočuje isključivo na informaciju, promašaj je - ostavlja nas nedovršencima, ubrzano postajemo onakvi kakvima nas je svojedobno opisao Ortega y Gasset - zapadnjački barbari. Ideal je da ljudsko biće upozna sve svoje nadarenosti, da ostvari svoju cjelinu, svoju suštinu i svoju samosvojnost. Znanje i njegova primjena trebali bi biti instrumenti u takvom obrazovanju - instrumenti, a ne cilj. K tomu, vrijednosti koje se takvim obrazovanjem bude i potiču, temelj su svake religije, svakoga moralnog zakonika, i tu ne bi trebalo biti nesporazuma. Da bih tu naoko tananu a bitnu razliku bolje naglasila, navest ću angdotu iz Gandhijeva života. Nakon što su Englezi "napustili Indiju kao prijatelji", Gandhija su, kao oca nacije, pozivale u goste sve moguće ustanove. Naravno, i škole. Posjetio je jednu od elitnih škola, opremljenu laboratorijem, dvoranom za tjelovježbu, glumištem, i sl. Poslije razgledanja, Gandhi se našao u zbornici s nastavnicima. Redom su prilazili da mu se predstave. Svakoga je Gandhi pitao: "Što Vi podučavate"? Odgovarali su: "zemljopis, matematiku, književnost, itd. Kad su se svi izredali, Gandhi ih je smjerno upitao: "A tko od vas podučava djecu"? Između te dvije poduke, ta dva stava, zjapi ponor. Onaj prvi stav služi se djetetom da bi se opravdalo zvanje i uloga učitelja, a drugi se predmetima služi kao sredstvima prilaza djetetu i bavljenja s njim.
Pitanje: Tko je tvorac ove cjelovite obuke u duhu pet ljudskih vrijednosti (istine, ispravnosti, mira, ljubavi, nenasilnosti)?
Njezin je tvorac i pokretač Sathya Sai Baba, Bogočovjek, Avatar. I zato vjerujem da ova obuka neće mimoići nijednu školu na planeti. U Indiji, predsjednik države preporučuje taj sustav svim školama i sveučilištima svoje zemlje. Uvode ga čak i tradicionalno zatvorene sredine, kao što je Saudijska Arabija. U mnogim zemljama globusa rezultati ove naobrazbe već su se pokazali zapanjujućima - ne samo u pogledu vladanja i karakternih osobina djece, već i u pogledu akademnskoga postignuća. Jedan od primjera je škola u Lusaki, koja od barake koja okuplja propale đake postaje škola visokoga ugleda i standarda, s rezultatima zbog kojih ministarstvo Zairea proglašava tu školu čudo-školom (miracle school), dodjeljuje joj zlatnu medalju i preporucuje svim školama zemlje da slijede njezin primjer. Nešto se slično događa i sa školama u Južnoj Americi, Kanadi, Japanu, Thailandu, Americi... Primjerice, u Thailandu je maturantski prosjek prolaza na ispitima za univerzitete 52, 3 %. Institut Sathya Sai postiže nevjerojatnih 100%.
Pitanje: Kriza u obrazovnom sustavu i nasilje u školama je više nego očito i u našim školama. Kad ćemo se mi u Hrvatskoj detaljnije upoznati s načinom, pristupom i primjenom 'škole pet ljudskih vrijednosti'?
Upravo se ovih dana dogovaramo oko predstavljanja ove cjelovite naobrazbe širem općinstvu, to jest, putem TV medija i web stranice, posvećene toj temi. Mnogi nastavnici i odgojitelji već primjenjuju ovu metodu na satovima razredne nastave, u domovima i u vrtićima. Više o tomu saznat će se kasnije.
Svakako je to sveobuhvatan plan koji istovremeno treba da uključi i roditelje i učitelje i djecu. 'Formula' koju bi svi učitelji, pedagozi, psiholozi, ministri znanosti i obrazovanja, vlastodršci trebali znati: s promjenom svijesti mijenja se svijet, sve ono što pokušava ići obrnutim putem mukotrpan je i često jalov posao. To je jednostavna istina kojoj su podučavali i u koju su upućivali, a i danas to čine mudraci i pjesnici kao što je Vesna Krmpotić - i mudrica i pjesnikinja.
O DOLASKU NOVOG DOBA
Kamo ide ovaj svijet, mayanski kalendar završava s godinom 2012? Jesmo li na rubu katastrofe, ili na početku zlatnoga doba?
Živimo u vremenu kad je ľ ljudi u mraku, a Ľ je samoostvarenih koji žive svjetlo, kaže Vesna. Ta Ľ, to su ljudi koji su ustvari heroji, jer ostati u mraku svijetao mnogo je teže nego kad je sve oko tebe svijetlo. Zahvaljujući tim ljudima uspjet ćemo se izvući iz mraka. Trenutno ulazimo u jednu pauzu od možda 800 do 1000 godina, dugotrajnu i prekrasnu. To je kao kad promatrate uragan, on ruši kuće, ali u sredini njegovoj nijedna se travka ne miče. Nakon tog razdoblja mira opet se ulazi u onu drugu stranu, dovršava se cijela priča, dovršava se kali era. A po izlasku iz kali ere ulazimo u satya eru, znači eru savršenstva, razdoblje kozmičkog cvjetanja. O tome govore mitovi, a znate da mitovi u svojoj suštini govore istinu. To je taj ritam.
O ZAPISIVANJU MUDROSTI
Gospođa Vesna Krmpotić, pjesnikinja, književnica! Unatoč svoj veličini imena polako, svojim ritmom, zasjenjuje ime svoje, kako ona kaže, ' riječju zapisivačkom ' i sama se pretvarajući u poeziju i mit- koji govore istinu. Što je sljedeće što ćete zapisati?, pitamo.
Mene to nikad nije smetalo, to zapisivanje. Smatram da svako djelo koje ima kvalitet da je zapisivačko. Evo ova moja knjiga
'108 x108', kad sam krenula s olovkom nikad nisam znala što slijedi. Nije me ništa smetalo da paralelno s tim radom, ne znam kako to nazvati, jer to nije rad to je užitak, da paralelno s tim pišem druge stvari, 10 knjiga je objavljeno za vrijeme devet godina pisanja ove knjige. Međutim, ova knjiga, sad je to nešto drugo, odnos duša-Bog, nema trećega. U ostalim knjigama važni su ti treći, jer se njima govori, kroz taj razgovor svatko može naći nauk, jedan jedini na tisuće načina, već kako kome paše, kako tko prima, a sada nema tih trećih, nego je to samo duša-Bog u jednom dvogovoru koji stalno kazuje jednu stvar. Osim toga pišem pjesme i priče, nešto kao 'Divni stranac'. Nastavljam nešto tako kao to, samo malo nestašnije, nema više 'Divnog stranca', svi se nešto malo ludiramo. Čini mi se da sada imam neobjavljenih najmanje 15 rukopisa proze i poezije.
Impresivan je broj od 89 knjiga, zajedno s dramama i antologijama ( Bijela kula, iliti '108 x 108' broji se kao jedna - ne kao 108) koje je objavila Vesna Krmpotić, ali kvantitetu svakako zasjenjuje kvaliteta (za)pisanoga. Jer da je književnica sačinila samo jednu pjesmu, jednu zbirku, samo jedno od mnoštva svojih djela, svako to jedno bi svojom veličinom i izrečenoga i izričaja bilo unikum, jedinstveni vrhunski izbor od milijun mogućih načina da se kaže - ljubav:
...Svi oklopi i svi topovi rastu na samo jednoj njivi uma – onoj, koju natapa zavist i pohlepa, strah i bijes, mržnja i osveta... Bit će tako sve dotle, dokle god se vaša njiva natapa mržnjom, čije stare razloge zaboravljate za ljubav novih. A ljubav? Zaboravljate li i njezine razloge? Ne, jer ona ih nema. Za njezino postojanje ne treba razlog -- ona je prirodno stanje čovjeka. Samo su mržnji potrebni razlozi, jer mržnja je neprirodno stanje, i treba joj podštapalica i isprika za opstanak. Oni, koji su razapeli Isusa, imali su za to razlog: ime mu je ljubomora i ugrožen prestiž. Isus nije imao razlog da ih ljubi, osim nezaobilaznoga Sebe sama.
Ljubav je jasna, izvanumna, neraspadna, neodlazna, zaboravu nedohvatna, jer je bezrazložna.'108x108' (Gdje su sada stare mržnje 55, 6)
Post je objavljen 25.03.2008. u 07:16 sati.