Marketing
*Djed
*Sjećam se kako mi je djed puštao vojničke marševe Crvene armije, a ja, bosa i u spavačici, marširala po zelenom tepihu u krug, skoro u ponoć. Dopuštao mi je to, makar znao da će susjedi pizdit.
*Sjećam se kako mi je djed navlačio crve na udicu jer je znao da mi se gade, i vozio me na ribičiju na biciklu sprijeda, iako je to puno teže nego straga da me vozio. Sjedili bi tako na obali dugo, bilo je vruće, i naokolo je rasla djetelina. Moj djed zna prepoznati bilo koju pticu u letu. Pričao mi je kako je jednom, dok je bio mlad, ribičijao, i bacio opušak, a neka žaba pomislila da je to neki leteći kukac, ulovila čik jezikom i počela vrištati. Djed se od smijeha srušio u jezero.
*Sjećam se kako mi je djed vadio kaugumu iz kose benzinom i vatom, satima, da mi se ne mora izrezati niti jedan pramen, i grdio me da zašto se ja igram s tim u krevetu. Svako jutro mi je pleo pletenice prije škole, on, koji je rudario 40 godina u Sibiru, i imao grube ruke. Pleo je polako, dosta bolno. Ali bez pletenica nisam smjela u školu. :)
*Sjećam se kako mi je djed, dok je popravljao bilo što u kući, a to je radio stalno jer to voli, davao neku dasku i čavle, i dao mi da ih do besvijesti zabijam i vadim. Još uvijek mi malo što predstavlja veći gušt. To je radio da mu budem blizu, i onda bi pričali.
*Sjećam se kako me je djed učio čitati i jako se ljutio što ne učim dovoljno brzo, da kako ja to namjeravam u školu. A kad sam imala oko šest, čitala sam mu na balkonu Kapetana Vrungelja. Pušio bi i smijao se i kad bi došla do nekog poznatog djela, citirao sa mnom, kao da čitamo zajedno. Od svake knjige ili pjesme moj djed zna citat-dva.
*Moj me djed naučio rezati nokte, čitati, vaditi vodu iz bunara, prometne znakove, igrati domino i dame, cijeniti samo i isključivo jak crni čaj, da je treća zdravica UVIJEK za Ljubav, da se ne smije prekidati ljude dok pričaju i cijeniti knjigu, starije i tišinu.
*Moj djed je sijed, ima plave oči, žute zube, veeelike dlanove, nema komad srednjeg prsta na lijevoj ruci, može napraviti sedam sklekova sa pljeskom ali ne može dugo stajati ni sjediti, diže se i liježe rano, voli križaljke (i mene :), senilan je i ponavlja iste viceve triput dnevno ali citira knjige koje je pročitao prije 40 godina, svima pamti imena, boji se moje bake, alkoholičar je, i seosko je dijete. Preživio je glad drugog svjetskog. Radio kao rudar 40 godina. S mojom je bakom od svoje petnaeste godine. Osvojio ju je pismima.
*Volim svog djeda, Jurija Alekseeviča Deškovca, jako mi fali i jedva čekam da ga opet vidim.
Sluša se: Sigur ros (malo malo, pa se vratim njima, jel...
Želi se: ne znam, dobro mi je :)
*Osjeća se: ma ono, na lj nešto... bla bla bla 
Post je objavljen 25.03.2008. u 00:45 sati.