Kao istočnonjemačkom gimnazijalcu, kojem se adolescencija preklapala sa mrskom režimskom ideologijom, moje pubertetsko klatno stavova i sadržaja bilo je vjerojatno još izraženije, nego kod mojih vršnjaka u bloku nesvrstanih. Učio sam o logičkim, retoričkim postavkama u funkciji ideje i vladanja. Ogolivši formu od sadržaja, priklanjao sam se uglavnom suprotnostima svega propovijedanog – neka vrsta testosteronsko-đejmsdinovske negativne selekcije u nesvjesnom formiranju sebe…
Uglavnom, iako sam medije shvatio kao instrument manipulacije masom, gledajući „zapadnu“ televiziju uplitao sam se u vlastitu žeđ za tim istim „zabranjenim“, „dekadentnim“ zapadom – za svojim shvaćanjem zapada barem. Do propitivanja tako vjerovanog zapada i njegovog medijskog samouprizorenja tada još nisam dopro; ono, čemu sam iz vlastitog hendikepa težio, nije moglo biti loše; nije moglo biti isto, mislio sam. Istok je bio mračan, jer je svjetlo na Zapadu, mislio sam. Bilo mi je dovoljno za pravac.
Pa godina kasnije, imao sam pravac.
CNN je bio mali hram moje novozapadne istine. Sa istoka sam otišao, ali do zapada nisam stigao, premda to isprva nisam smatrao toliko bitnim. Vratio sam se kući. Zagreb je postajao moj nedosanjani zapad, prvi, kojeg sam se iz DDR-a dokopao.
Onda se, raspadom istoka, stvarni zapad počeo primicati sam od sebe; tranzicije, učenje individualnosti, učenje zbiljskog propitivanja, antičkog maltene - jedinka i svemir.
I kako se zapad primicao, tako su neke linije, neke perspektive u koje sam tolike godine sa sigurne udaljenosti vjerovao, počele gubiti na oštrini, izmicati iz fokusa…
Slomom istoka, došli smo na zapad. Mogli si dozvoliti domaćinsku kritiku.
CNN se od hrama istine počeo premetati u IPD – isti onaj, od kojeg kojeg sam na istoku glavu ka zapadu okretao, tražeći istinu…
Dapače, počeo sam uviđati - ne, zbilja niti na zapadu ruže ne cvatu mirisnije, dapače, svaka je sloboda em relativna em plaćena, a i neke šarenolažne, nebulozne propovijedi dedeerovske ideologije ispostavile su se nespektakularnim istinama.
I na koncu si opet gazda istine jedino u svojoj koži...
Politike i medije počneš gledati neutralnije, ne bez zanimanja i kritičnosti, ali definitivno bez idolopoklonstva, bez slijepe vjere i slijepog potpisa nečije plaćene priče iz interesa. Uglavnom, kako mi reče neki kanadski oficir nekad kasnije – „Kako bi zbilja imao stav, uvijek se pitaj, ZAŠTO… Jedino tako sebe štitiš… “
… Dakle, slijepi potpis nečije priče – ne više …
Nečija priča, prva:
Prevozeći delegaciju diplomata, vojni zrakoplov kojim se inače služi osoblje Bijele Kuće i obitelj predsjednika SAD-a srušio se kod Dubrovnika. Uzrocima su zvanično proglašeni nedostaci u opremljenosti aerodroma i zrakoplova i navigacijska pogreška neiskusne posade pri lošim meteorološkim uvjetima u sumrak. Jedina isprva preživjela, stjuardesa je ubrzo nakon udesa preminula.
Nečija priča, druga…
Jedan je senator možda ubijen, njegova drukčija smrt možda inscenirana. Jedna je stjuardesa slučajno preživjela, ušla u spasilački helikopter i nedugo zatim navodno iskrvarila od navodno naknadno nanešene ozljede. ... ... ...
U tom okviru, uz mnogobrojne detalje i „threadove“ kreću se mnogobrojni medijski tekstovi, od banalnih i senzacionalističkih teorija urote, do činjeničnih nepoklapanja i začudnih informativnih zidova u priči o padu zrakoplova sa senatorom Ronom Brownom kraj Ćilipa 1996.
Slijedom interesa za zrakoplovstvo, djelomično potaknut načelnom znatiželjom oko raskoraka između javne informacije i moguće alternative ili svrhe, krenuo sam čitati... Slijedom čitanja, krenuo sam pitati… Slijedom nekih odgovora, … … obećao sam sebi da neću dalje. Prepao sam se, vrlo ozbiljno i vrlo dovoljno.
Prihvaćam dakle da su ideologije i interesi krugova moći svugdje isti; da svi mi lutamo u odabiru vlastitih vjerovanja, vrijednosti i senzacija.
Ali prihvaćam i da svoj potpis, grafički ili mentalni, sve rjeđe dajem. Sve ga češće promišljam. Ne kupujem više svašta. Niti vijesti. Čak niti moguće istine. Sve više cijenim svoj mir…
…
Uglavnom, „Auzmish kod Shelly“. Shelly - ime mrtve stjuardese. Neka ga; nek' se vrti malo.
„auzmish“ – svega pomalo; na volju vam ...
Shelly Kelly umrla je 3.4.
Na današnji dan.
Toliko.
Post je objavljen 03.04.2008. u 08:40 sati.