pero tintu gubi
urezujem tupim vrškom
sitna slova
vidljiva samo meni
po pergamentu života...
pritišćem snažnije
parajući papir
kidajući krhke spone
nekoć divnoga života...
suze kradomice brišem
da ne vide mi suze
oni koji misle
oni koji vjeruju
da sam dovoljno snažna...
haljinom krijem
rane po tijelu
osmijehom blještavim
odvraćam poglede...
neka ne vide
neka se ne obaziru
na slane suze
neka ih zamjene
za prve kapi oluje...
Post je objavljen 24.03.2008. u 19:51 sati.