Jutros sam se probudila zamišljeno. Teško vrijeme za jednu Tukicu. Valjda, teško vrijeme donosi ciklona sa zapada. Čudno, nevolja i tama dolaze sa zapada, sunce i svjetlo sa istoka.
Split je noćas izgubio dva čovjeka. Borisa Dvornika, velikog glumca i malog čovjeka. Tolju Kudrjavceva, velikog pisca i velikog piciginaša.
Uvijek kada netko parti na onaj svijet otvore se brojna pitanja. Jedno od važnijih je zašto se tako malo pažnje posvećuje tragovima koje ostavljamo dok hodimo ovim svijetom.
Zapad je stigao na ove prostore tako da nema potrebe ići u potragu za njim.
Novac, novac i samo novac!
Mediji, tisak, televizija, radio, zdušno nas stavljaju u središte «zapada», u središte pravljenja novca i potrošnje.
Udarne su vijesti: crna kronika, ratna zbivanja, pokolji, samoubojstva, otmice, pljačke banki, kladionica, trgovina ljudima, organima, sex u školskim klupama, preljub, pedofilija...
Sa zapada nam je iz N.Y.-a stigla blogerica J.V. Splićanka, sada Agramerka. Svakim novim postom otkriva nam našu neukost, neznanje, zaostalost. I, uči nas. Za čitanje njenog posta koristim se rječnikom Englesko-hrvatskim, Babićem, Wikipedijom. Kad zapnem , tu je Tukac. On, zna sve. Zna koliko je sati. Zna gdje je dobra riba, spiza,vino, rakija...
I, ono najvažnije, zna gdje je dobro društvo.
Dobro društvo na blogu se osipa. Sve je manje zanimljivih likova.
Ne mo*š virovati kako je ostao loš skup blogera.
Ako je u lijevoj traci blog.hr blogerska krema, ne smijem ni pomisliti kakvi su oni desno.
Loša su vremena. Ciklona. Jedva čekam anticiklonu. Anti-blog. Zamišljena sam.
Post je objavljen 24.03.2008. u 18:14 sati.