Budiš me jutrima,
Spremaš me na san,
Stalno si uz mene,
Makar i u mislima,
Smjestio si se u moje srce!
Voliš me , jednostavnom i čistom ljubavlju,
Ljubiš me ko niko dosad,
A ja...
Ja sama sebi čudna,
neznam više što bi...
Luda sam, tako te volim,
Volim te noću,
Volim te danju,
volim te uvjek,
Volim te zauvjek...
Volim te,
samo to ja znam,
Jedino sam u to 100% sigurna,
Nemogu bez tebe,
Venem bez tebe, kao cvijet bez vode,
I što sad?
Tolika ljubav, strast....
Sve nas nekako povezuje...
I kad odlučimo različitim putem,
Uvjek se nađemo negdje,
Uvjek završimo zajedno!
HM...
Što misliti?!?
Jeli to prava ljubav?
Postoji li ona uopće?
Dali da vjerujem u nju?
Dali da uopće išta vjerujem?
Nema odgovora...
Samo tišina i ljubav koja me tjera k tebi,
Vuče me i želim ići,
Želim se buditi u tvom zagrljaju,
Želim zaspati u tvome naručju,
Neka mi Bog pomogne,
Neka me anđeli spase,
Neka mi nebo dopusti ...
Samo ću te voljeti i neću se
brinuti,
Ljubav je tvoja ko magija,
Skroz sam začarana...
Ko zna hoće li me ikad ta magija popustiti?
Hoću li te prestati voljeti?
Neću, znam, osjetim to...
Previše te volim, previše da bi ta ljubav ishlapila...
Čuvat ću te kao oko u glavi,
Živjet ću i disati zbog tebe,
Jer ja....
Ja trebam samo tebe!
TI...
Ti si jedini za kojeg bi umrla,
Ti si jedini stanar moga srca,
Jedina i prava ljubav moga života!
Volim te najviše na svijetu...
Zato budi uvjek tu,
Nedaj da te drugi lažu,
Ne vjeruj raznim pričama...
Imaš mene, neka te to osnaži,
Neka te ljubav koju ti nudim probudi,
Živi za mene kao što ja živim za tebe...
Post je objavljen 24.03.2008. u 14:20 sati.