Marketing
O prijateljstvima
Imati uza sebe iskrene prijatelje nešto je najljepše što možete imati (ako izuzmemo obitelj, pod uvjetom da imate sređenu obitelj). Postoje prijateljstva i „prijateljstva“, ali tek u onim manje lijepim životnim situacijama, možete zapravo vidjeti tko su pravi ljudi na koje se možete osloniti i tko će vam pružiti ruku i riječ ohrabrenja ili poneki friendly hug u situacijama kada samo želite biti sami sa sobom . Jednom, dosta vremena je od toga prošlo, pisala sam o ljudima s kojima ne funkcioniram na svakodnevnoj bazi, ono, da se čujemo 5x dnevno, (makar postoje i takvi, a znam da me i čitaju), ali kada se nađete pretresete sve događaje i sve „alarmantne situacije“ u zadnjih pola godine koliko je prošlo od vašeg zajedničkog susreta. Tako sam se u zadnje vrijeme našla s nekim dragim ljudima koje nisam viđala dulje vremena, a koji su uvijek tu negdje uz mene, možda su se sakrili u nekoj zavjetrini, možda su okupirani nekim svojim mislima, događajima, projektima, školovanjima i usavršavanjima, ali su tu..jedan poziv od mene i par kilometara zračne linije udaljeni, ima i onih koji su kilometrima i ocenima daleko, a dragi su mi jako. Ne moram nikoga poimence nabrajati, prepoznat ćete se svi u ovom postu..Mali znakovi pažnje poput zaprženog dvd-a sa spotovima jednog od mojih omiljenih bandova, poklona od kile Dorine s keksima, popijenog pića u mom omiljenom kafiću kod uvijek nasmijanog Marija u kvartu čine me sretnom. I zato znam da ću se uvijek moći osloniti na njih neovisno o tome koliko je prošlo od našeg zadnjeg susreta jer si to ne zamjeramo. Život je takav kakav je, na poslu nas razvlače od nemila do nedraga, radimo po 10 i više sati, slomljeni se dovlačimo u svoja četiri zida, kuhamo ručkove za sutra, neki od njih hendlaju dječje bolesti, dugove, smišljavamo kako razvući plaću od 1.do 1. idućeg mjeseca, radujemo se vikendima kad ćemo se sresti pa ponekad onda nešto zašteka s bilo koje strane pa dogovor padne u vodu zbog više sile, ali se i dalje volimo i cijenimo. Nekako govorim sebi u zadnje vrijeme, bez svega u životu možeš, ali ne daj bože bez prijatelja. I zato ih sve volim, svakog od njih sa svojim manama i svojim životnim putem .Neki od ovdje navedenih linkova sa strane su ljudi s kojima sam prijateljevala i prije nego što sam krenula u blogerske vode, isto tako, nekako smo lančano u isto vrijeme otvorili blogove i čitamo se...Ono što me veseli je kad su i moji prijatelji sretni, pa tako sam imala ovih dana čuti lijepu vijest o jednom vjenčanju koje će biti u jesen, a kod drugih dolazi beba..Sad sam preletila pogledom još jednom tekst, ispada da sam napisala prilično „pekmezav“ post, ali pripišite to Božićnom ugođaju vani, iako je Uskrsni ponedjeljak. Do nekog drugog posta, koji će vjerojatno biti obojen laganim cinizmom, što je ipak moj zaštitni znak, 
svima vam želim Sretan Uskrs u krugu vaših obitelji.
Post je objavljen 24.03.2008. u 09:46 sati.