...uskoro će napuniti 18. kupovati alkohol bez straha da će ju tražiti osobnu. ulaziti u klubove koji su je smatrali klinkom. kupovati cigarete prijateljima. ona nije pušač. cigareta, mislim. ona puši samo ekološko. neee...ne to što ste odmah pomislili. ona puši samo cigarete još većeg ovisnika od sebe. želje za životom.
zato se vječito boji da će nešto propustiti. ona nikad ne plače. zato što zna da za to vrijeme možda napraviti hrpetinu pametnijih stvari. pročitati knjigu. obrazovanje je važno. trčati po kvartu uz mp3. dobra forma je isto tako bitna. čemu tuga za nečim što je bilo? ili plač zbog straha od onog što dolazi? čemu brisanje suza maramicama koje su ostale od zadnje epizode plača? o, da, one su iznimno česte. zapravo, u njezinim okvirima. plače kad ima vremena. bolesna od toga da trati vrijeme na ono što joj ne donosi nikakavu korist, izbacila je suze sa životnog repertoara. kad i dođe do njih, ona ih zabroavi. potisne. diše duboko. misli na lijepe trenutke. da, to će ju spasiti. ali...kad se te lijepe slike previše ponove u njezinom umu, dijelom zato što ih je prizivala sretna i željna uspomene, dijelom zato što one trebaju biti njezina sretna misao dok joj obrazi postaju mokri, one postaju neučinkovito sredstvo obrane. one gube moć i naziv lijepih trenutaka. pitam se koliko će to daleko ići. kada će početi izmišljati lijepe trenutke da bi se spasila od loših. možda spas leži u prepoznavanju lijepih životnih sitnica.
u prestajanju traženja tamnih sjena u zrakama svjetlosti.
još uvijek nema tu moć. i kada će imati 18 puta 18 godina, neće joj biti pomoći ako ne shvati. da mora sama sebi reći "dobro jutro". svakog novog dana. bez obzira na to kakva je noć bila. čak i ako je jastuk mokar od suza. kapljica koje jedva sama sebi tolerira. te si je noći mogla dopusitit da plače. imala je vremena. imala je vremena odmoriti dah na način na koji on to zahtijeva.a ne um. ili tijelo. duboko udahnuti, onda zaspati.
kroz prozor je promatrao djevojku koja spava. još više umoran od nje. umoran od traženja savršene osobe kojoj može vjerovati. licemjeran, jer on je taj kojem se nikako ne smijete povjeriti. on je smrt vaše vjere u prave razloge osmijeha. on je dah zbog kojeg možete vrlo lako izdahnuti ako ne vjerujete u sebe. smirite se. možete i sami disati. nitko vas tome ne treba podučiti. nema ispravnijeg načina za vas od vašeg. a što ako time povrijedite tuđe živote? ogrebete njihovu srčanu opnu nožem svoje samoobrane? ili ste ih slučajno okrznuli trčeći kroz mračni tunel? oni su ležali postrani, vjerojatno si ubrizgavajući zadnju dozu nade.
ne mogu vam poručiti da se ne obazirete. itekako. obazirite se na svakoga. na sve njih. ali....ne dopusite da oni prisvoje vaš nož samoobrane i počnu vama samima zadavati udarce. vjerujete mi, nitko nije dovoljno jak da podnese udarce vlastitm oružjem. tuđim možda. ali, borba protiv vlastitog neprijatelja obeshrabruje.
to je izvor njegove tuge. ušće je na njezinim usnulim usnama. suhih nakon bujice tajno dopuštenih suza.
Post je objavljen 23.03.2008. u 22:05 sati.