Što je zapravo sloboda?
pozivamo se na tu slobodu kao na jedino bitno u životu. I istina je, kada nam oduzmu slobodu, nemamo ništa. Život postaje jadan i mizeran (ako već nije). Slobodu branimo svim sredstvima i često biramo prije bitku i smrt nego biti bez slobode. Na slobodu smo ukratko jako osjetljivi. I sve je to u redu, da slobodu ne oduzimamo onima koji je nisu niti svjesni.
Naša djeca.
Odgajamo ih kako god znamo i umijemo, pravimo "prave" izbore za njih, mislmo i odlučujemo radi njih, jer oni su djeca. Tako mora biti, kažemo i djeca se pomire sa time. Djelomično se slažem sa ovim jer djeca su premala za neke bitnije odluke. Nažalost neke slobode im ukidamo u startu, jer to se podrazumjeva, jer smo i mi takvi, pa eto, neka i oni budu takvi.
Pričam o vjeri, danas, na dan Uskrsa.
Protiv vjere nemam ništa: bila ona katolička, islam ili budizam. Dapače, sve su vjere u osnovi jako dobre i stvarno u vjeri nema ničeg lošeg. Zato mi se vjera sviđa. No sam nisam vjernik. Imam izbor, biti vjernik ili ne. Imam tu slobodu.
Dijete se rodi i krstimo ga. Zašto? Zato jer smo i mi kršeni, zato što nastavljamo tradiciju, zato jer mora biti tako. Gdje je tu dijetetova sloboda? Zašto to dijete ne bi moglo birati? Pa kako će birati, kada je maleno, ne zna niti govoriti, kazat ćete, i slažem se sa vama.
I onda vam postavljam pitanje: a zašto onda svi žure krstiti dijete čim se rodi. Zašto ne sačekaju odgovor djeteta kada poraste?
Prihvatio čovjek vjeru u 8 ili 18 ili 28 godini, ne čini ga ništa manjim ili lošijim vjernikom.
Post je objavljen 23.03.2008. u 21:03 sati.