Marketing
Prekretnica (s tobom ću stajati)
Promenada dragih ljudi kroz kuću, ne znaš koga bi prije zagrlio. Došli smo od svakud, neki iz bližeg a neki iz daleka. Nekima je ovo prvi put na Šolti.
Puno dice i njihovih igara (neka su od trideset ili četrdeset i koju godinu), ljubomore i pogleda i odlazaka na spavanje.
Očeve priče i pjesmice (rugalice i smjehuljice) koje su se činile davno zaboravljenima, grupne dubokoumne ali i žestoke rasprave oko dnevnih događanja, muška kopanja po internetu u potrazi za starinama koje to možda jesu, bezbroj puta skuhana kava i pojedeni svi kolači.
Smijeh i smijeh i opet malo smijeha (taman da te zaboli trbuh).
Obračuni mojeg zlata i psa (vrati mi moju čokoladu) 
Stado čokoladnih zecova 
koji su bili i na livadi i u šumi i vijećali su…svi su bili za to da ih ja pojedem 
al' mi majka nije dala...šmrc moji zecovi…leć će ona večeras prije mene pa ću prošetati ja tom livadom na kojoj pasu čokoladni zecovi 
Moje zlato i njegova trka od kuhinje u moju sobu, smiješan način dozivanja moga imena (a tako sam ponosna) i poljupci koje dijeli odabranima 
Oko šest navečer izašla sam odvesti dio gostiju kući pa naravno odlutala malo poznatim putima.
Vanka je lebićada, puše i nosi kišu, sve je sivo i mokro, more uzavrilo i puno pjene....
Dan po mome guštu i ja u njemu prekrivena vodom na sve načine, onom vodom koja je plava i zelena. Auto, muzika, cesta, noć i ja…. kombinacija za moju dušu.
Dok se vozim prema Maslinici moje srce postaje sve veće pa se stapam s krajolikom moga otoka a moja duša viče i tijesno joj je tijelo koje je drži na zemlji….
Sretna sam!!!! Hvala na životu!!!
Iza mene oblaci i žuto-narančaste sjene Splita, ispred mene crni se nebo nad Maslinicom a na Izvanju krpa vedrine večernjeg neba.
Masline kidaju grane, sve se savija u ritmu vjetra a ja žalim što nisam umjetnik koji može uhvatiti taj savršeni trenutak mog života i podijeliti ga s vama.
Nebo i more sklapaju se iznad mojih ruku i pletu najljepšu košaru za moje srce, oblaci me prate i miluju kapima a vjetar nosi mirise snova.
Čisto je i slobodno moje srce.
Ni u jednom trenutku moga života nisam bila netko koga ne mogu prepoznati niti netko koga se sramim. Poštene su bile moje namjere i želje …i još to jesu…
U povratku kući igra mojih misli (potok i kamenčići), jedna hop pa druga pa opet i opet zbrajaju se dani. Kao da nikad nije bilo onih tuga mojeg srca.
Biseri na mom vratu su potamnili ali čuvat ću ih dok me ima (to sam ja). Svaka stepenica i svaki san, odsanjani snovi, pronađeni ljudi, ljubav i prijateljstvo...sve ono što znam.
Danas sam krenula nekim novim stazama....
Pa se smijem dok zahvaljujem Nebu …
I naglas obećam sebi...
Post je objavljen 23.03.2008. u 20:42 sati.