Došlo je neko novo doba. Kad istim ulicama nakon mnogo dana prođem čeka me drugačija slika. Ona neprimjećena... Procvala su neka druga stabla i nedjeljom se ćuti trag onog mirisa u zraku kakav će moći samo poželjeti generacije. Pa ipak još je hladno i još je sunce oskudno u popodnevne ure dugih sjena kao kad se čeka s naporom svanuće. Ujevića se jedva čita. On je svugdje i nigdje. Koriste ga klerici u svojim poslanicama, a i komičari u svojim skečevima. Daleko je to od Ujevića, mada je umjetnost široka...
Ja pak čitam svašta. Najviše volim stare stvari. Moje su želje na Divljem zapadu, a moja misao je loptica ping-ponga. Možda će netko stati nad time. Na kraju, kažu, svejedno je, sasvim je svejedno. Isto kao što kažu da je nastupilo novo, divno doba, zrelo za branje svakovrsna voća, i onog starog što su nam govorili da je zabranjeno i još mnogo novog što smo ga sami navrli. I od buke ne čuje se glas.
„Pred očima im u pogledu se naglom pojave
tajne sivila dubine, mračan
neograničen Ocean bez sprega,
bez dimenzije, gdje dužina, širina i visina,
i vrijeme i prostor su izgubljeni, gdje najstarija noć
i Kaos, predci prirode, drže
vječnom Anarhiju, među bukom
beskrajnih ratova i po konfuziji stoje.“
(Izgubljeni raj, knjiga druga, John Milton)
Nešto Horacija, koji ono piše da više nema vremena za pisanje. Poezija zahtijeva predanost i dokolicu, a on je nekakav ministar, funkcija koju mu je uvalio August, mislim, onako više sticajem životnih okolnosti, nego Bog zna kakvim darom.
Dakle, sretan vam Uskrs svima, a ako netko ne vjeruje u to svejedno želim da svatko, kako sama riječ kaže, uzraste ovih dana u nadi, radosti i ljubavi.
*Uskrs od staroslavenski uz+krsnoti (rasti, povećavati se)
Post je objavljen 23.03.2008. u 14:40 sati.