Legenda o prijenosu tijela sv. Šimuna u Zadar
U 13.st neki trgovac se vraćao iz Svete zemlje prema Mlecima i sa sobom je nosio neoštećeno tijelo Sv. Šimuna. Svima je lagao da nosi tijelo svoga brata. Zbog oluje se morao skloniti u zadarsku luku te je gostoprimstvo potražio kod redovnika, a kovčeg s tijelom zakopao u zemlju. Trgovac je tijekom prve noći preminuo, a redovnici su iz njegovih dokumenata vidjeli da je tijelo koje je zakopano u njihovom vrtu zapravo tijelo Sv Šimuna. Tijelo je nakon toga u svečanom mimohodu prevezeno u crkvu Velike Gospe.
Legenda o sv. Krševanu
Krševan je bio rimski vitez u 3.st. u doba cara Dioklecijana. Zbog slobodnijih nazora u propovijedanju bačen je u tamnicu. Ni u tamnici nije mirovao. Pismima je tješio sv. Anastaziju koju je muž poganin držao u kućnom pritvoru. Dioklecijan mu je ponudio visok položaj ako se odrekne kršćanske vjere a kad je on to odbio, car je naredio da mu se odrubi glava i tijelo baci u more. Svećeniku Zoilu u snu se prikazao sv. Krševan i otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo. Izvukavši ga iz mora, nekim čudom se glava spojila s tijelom te je preneseno iz Akvileje u Zadar. U Zadru se na njegov zagovor desilo mnogih čudesa pa se do danas štuje kao zaštitnik grada.
Legenda o sv. Anastasiji
Legenda govori o Rimljanki, ženi patricija koja je zbog svoje želje za djevičanstvom bila zatvorena u kućnom pritvoru. Nakon muževljeve smrti odlazi u Akvileju u pratnji Sv Krševana gdje prisustvuje njegovom mučeništvu. Prema legendi mučena je za Dioklecijanova progonstva. Spaljena je na lomači. Relikvije koje su u 5.st. prenesene u Carigrad dobio je 804. godine zadarski biskup Donat od cara Nicefora I u znak izmirenja Bizanta sa Zadrom. Prenesene su u Zadar i pohranjene u kameni sarkofag u crkvi sv Petra koja se od tada zove crkva sv. Anastasie.
Priča o nadogradnji crkve sv. Marka na Silbi 1638.
Pripovijeda se, da je spomenutog Venturu na putu iz Mletaka snašla strašna oluja na moru pod Silbom, i to ne daleko drage, što je ispod današnje crkve sv. Marka (Silbljani zovu dragu Pocutmarak tj. Pod svetim Markom) i da mu je propalo sila blaga u more, što ga je vozio na glasovitim brodovima Manzerom. Zavjetovao se sagraditi crkvu sv. Marka, pođe li mu za rukom spasiti potopljeno blago. More se utiša i on dade po dnu mora potezati mreže u koje i uhvati već potonulo blago, te sagradi crkvu. Priča se da je sakristiju dao izgraditi na bizantinskoj kapeli, koja se i dandanas u Silbi naziva Grčka kapela. Slika propetog Isusa naslikana na drvenu križu, koji se još nalazi u dobrom stanju, kaže se , da je pripadala toj grčkoj kapeli. I doista još ju je moguće vidjeti, Zgrada je opstojala na mjestu današnjeg zvonika crkve sv. Marka, te se ovo može smatrati spomenikom nekadašnjeg bizantinskog gospodarstva na Silbi.
Post je objavljen 23.03.2008. u 13:33 sati.