Pregled posta

Njurganje u nedjelju.

Kako je Vix ili novokomponirana Cloudless sky ili Bright day otišla na odmor u Grčku (darovi, darovi, darovi!), Sean u Škotsku (darovi, darovi, darovi!), ja sam ostala s Materom, koja je napokon ove godine rekla da smo ipak svi odrasli i da nećemo više bojati ili raditi pisanice.

Vijest sam dočekala s veseljem, jer bi u protivnom imala napad frustracije, jer stvarno nema svrhe, ali je Materi sve do sada bojanje bilo bitno i bilo joj je toplo oko srca zbog toga, pa nije ni moja podrška bila žrtva. Padre Novinar po svome: rad, rad, rad, histerija, rad, red kolača, red jela, red rada, intravenozno je spojen za kompjutor.

Ja sam subotu navečer odlučila provesti s kujunđušom. I Baileysem. I đin tonikom. I francuskim buldogom, mojim kumčetom, kojeg je Ifka ''nabavila'', a njena mama je na Azurnoj obali, pa je rekla, ajde dođi, nema je, a ima pića i večere. I onda mi je dodala da će pričekat da se opernatim pa da se onda uda, jer sam joj ja kuma. Odvjetnica i pilot koji namjeravaju živjeti u Dubaiu čekaju da se ja obogatim. Koja kontradikcija. Hejhej, opšajdajdadiridika, opšajšajšaj! Hoće li dočekati taj dan?

U biti od tolikog nerada zadnja puna tri mjeseca, jer ne smatram pisanje diplomskog posebnim fizičkim radom (kako nadmeno od mene), od toga što dva puta tjedno trčim, dva puta tjedno odem na aerobik, dva puta tjedno imam probe, jer imam zadnji koncert za mjesec dana, jer sam odjebala sve poslove koji su mi se ukazali jer znam da nikad ne bi završila s pisanjem, a srećom da imam bogatu sestru koja financira moje zuje, ništa drugo konkretno ne radim. Sreća je i ta što me tema diplomskog zaista zanima, i što sve oko sebe fukam da ga moraju pročitati kad završim. Da ne spomenem dvije najbolje stvari, jedna se dogodila prije neka dva mjeseca kad sam oslijepila na tri dana. Ono, totalka, pa udri paniko!

Odgovor na pitanje kako se može oslijepiti dok se previjaš od očnih bolova, sam dobila kod okuliste, kad sam se uz drhtavu uputnicu ulizivala medicinskoj sestri, kukajući kako sam mlada i kako pišem diplomski i kako ne znam što mi je, i jel bi ja ikako, ikako mogla doći na red, a da ne moram čekati. Kaže ona ne. Ja skoro u plač. Ali ja vas molim. Ne. Ali molim vas. Uz preznojavanje i agoniju. Ne. Molim vas, jer ja stvarno ne vidim od bolova. U redu, ali pričekaj. I pričekala sam pola sata s njom u ordinaciji, jer je rekla da ako izađem van u hodnik da će me redovni pacijenti izmasakrirati, pa nisam, jer sam se prestrašila tona i načina na koji mi je to rekla.

I onda sam ušla k okulistu. Bio je mlad. I zanimljiv. I ja sam bila njemu. Mlada i zanimljiva. Nakon što mi je napravio 3 pretrage s dioptrijom, posjeo me ispred 2 aparata gdje sam gledala neku cesticu s balončićem i uporno vikala kako je to lijepa slikica. Nakon što mi je dva puta kapao neku tekućinu od koje mi se oko zaledilo, a s drugom zjenica totalno raširila, i nakon što mi je rekao da s mojim očnim tlakom nije ništa, utvrdio je da sam previše gledala u ekran i da sam zaboravila – treptati, te da su mi se oči – osušile.

Zatim mi je zabranio korištenje Visine jer sam ja to u decima kapala, jer Mujo kupi ono što Mujo prvo vidi. A Visine su đunki kapi. Multikapi. Tjeraju očnu sluz na ovisnost, a i kao slučajno se sada reklamiraju na telki, jer slučajno menađerima trebaju da im se vid razbistri nakon što povuku lajnu u wcu da bi sposobno mogli voditi konverzaciju. Kao što ti Visine trebaju kad ideš van. Jer ti se oči u nekom noćnom klubu trebaju vrckavo blistati dok u sebe ulijevaš šestu đusvotku, treću tekilu i mali bambus, a ti bauljajući kristalnog pogleda, vičeš 'Ja nisam pijana'. Slijedeća epizoda: povraćanje po sebi.


I onda me pitao za broj telefona. Doktor mislim. Pa sam rekla da ne bi bilo dobro, na što mi je onda on dao svoj. Flertuša po potrebi. Valjda ga pale šizoidne ženske s fetišasto osušenim očima, a kompliment 'Imate divne oči!' dobiva novu dimenziju. Naglasio je da bi mu za par tjedana trebala doći na kontrolu. Uz kontrolu očiju, nadam se da si zainteresirana i za pregled jajnika mojim masivnim stetoskopom? Nisam otišla, ali sam njegovoj sestri odnesla kapučino i čokoladu. Da, zbog mene i takvih postoji korupcija u Hrvatskoj!

Dok sam se kompletno oporavila prošlo je skoro pa dva tjedna. Povraćalo mi se od ekrana, od svjetla auta, od lampe, od bilo kakvog umjetnog rasvjetljenja. Najgori dio dana mi je bilo zalazak sunca jer sam jedino na prirodno svjetlo mogla škiljiti. Tugovala sam u svojoj samoći i nemoći, dok su se vani izmjenjivala godišnja doma, a meni kosa svakim danom sve više rasla. Šteta što ni turpijanjem nisam mogla skratiti vrijeme. Ništa mi draže od kvalitetnih i famoznih nok'ata.

I onda sam se prošli tjedan lupila u jebenu villeda kantu koja je stajala u mom hodniku, dok su svjetla bila zagašena, a ja sam neočekivano i prestrašeno refleksno podvukla palac lijeve noge ispod stopala i stala na njega, uz agoničnu dernjavu, je*em ti ma*er, da te je*em u ku*ac glupu i slijepu! Imam frendicu koja je puno psovala i koja je U pi*ku ma*erinu, uspješno zamjenila s: u piksu strinu. Ja mislim da je ta teorija zamjenjivanja psovki nečim ipak primjerenijim vrlo simpatična, nažalost, ja sam slabi karakter, pa se često dovedem u neugodnu situaciju s jezikom, jer ako nešto ne znaš reći, bolje reci je*em ti, nego nešto smislenije. Nego da, zadnjih tjedan dana samo se krajnje neophodno krećem. Jer se ne mogu kretati. Pa sam primorana biti doma, tugujući u svojoj samoći i nemoći, dok se vani izmjenjuju godišnja doba, a meni kosa svakim danom sve više raste. Nokti još uvijek kao kanđe.

Šta još? Ma ništa. Ovi se skiću po Europama, ja se skićem od kuvinje do dnevne sobe. Gdje je tu pravednost? Najela sam se šunke i jaja, probudio me Padre Novinar tako da mi je takoreći izlio čašu vode u lice, zapravo imam bolju usporedbu: probudio me kao onaj proboj zvučnog zida koji je nekunoć napravio vojni avion dok je testirao živce negativno nastrojenih građana jer usrani ZaBushenko dolazi u Hrvatsku pa utjeraj strah u gaće građanima dok oni u ponoć testiraju zvučne zidove hrvatskog neba kad već narod spava i kad ih probudi eksplozivan potres i zveket prozora. Da, ovo je bolja usporedba.

Dok sam sjedala za stol Padre Novinar me obavijestio da su mačke obavile svoju jutarnju nuždu, da bi se možda ipak trebala počešljati te da sam mu ukrala sve donje dijelove piđami. Ja i Matera smo se samo pogledale preko vilice pune francuske salate. Pola minute kasnije, hren mi je spalio nozdrve.

Uskrs u mojoj obitelji. Nakon 25 godina, dočekan je u emociji ravne opuštene crte bez oscilacija nervoze. To se valjda dogodi kad djeca narastu, a roditelji se opuste. Sutra janjetina. I janjin prijatelj Bambi. Djecu ne jedem. Lažem, jedem, hinim prehrambenu empatičnu korektnost. Osim riblje, jer ono kavijar na putreku dok pucketa je tako cool i must have.

Mislim da ću se danas službeno odmarat, češljat dlake na trbuhu, i vjerojatno nabijat inozemne mobitele, nadajući se da mi sestra ne bljuje preko palube, a da je Sean izronio Lock Ness čudovište. Njurgam, ali zapravo ni sama ne znam koliko sam sretna. To bi meni moji rekli.

Njurganje. Još jedna riječ više za opisat razmažene ljude. Je*biga.



Post je objavljen 23.03.2008. u 10:10 sati.