Prigodna tema
USKRSNUČE
Je najveći kršćanski blagdan. Njegova veličina zasniva se na činjenici pobjede života nad smrću.
Jedinstvenost događaja očitovala se je u tomu da nitko do tada, ali ni poslije, na takav način nije potvrdio da poruke koje je prenosio jesu ISTINA. Pretpostavka da je događaj povijestan daje kršćanstvu posebnu težinu i poručuje da su riječi i vjerovanja koja nam se po tom nauku naviještaju mnogo više od religije.
Kristovo uskrsnuće govori nam da je njegov nauk ono za što je tvrdio da jeste; put kojim treba ići, vjerovanja koja valja nasljedovati istina koja spašava!
O uskrslom tijelu sv. Pavao kaže: “Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje, ako ne umre... Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u snazi; sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovo.” (1Kor 15,35-44)
Srednjovjekovni teolozi su govorili da je to tijelo:
- Nepodložno patnji (impassibilitas)
- Neprolazno (immortalitas)
- Tanahno (subtilitas)
- Pokretljivo (agilitas), tj. suobličenost tijela Duhu.
- Sjajno (claritas), tj. preobraženje tijela u slavi Božjoj
No, valja nam sačekati vlastito uskrsnuće kako bismo shvatili kako stvarnost uskrsnuća beskrajno nadilazi sve naše predodžbe. Od srca, p. Luka
Tijelo uskrslog Krista jest onako kakvo će i naše biti jednom kad uskrsnemo. U Kristu materija je dospjela do svog savršenstva, postavši potpuno podložna duhu. Uskrslo tijelo je pravo tijelo, ali bez ograničenja kojima je pritisnuto neuskrsno tijelo. Ovakvima kakvi smo sada, tijelo je najčešće u kontradikciji sa zakonima naše duše. Duša je vječna, prolazi kroz zidove, doseže svakog... sve što tijelo ne može, i što je razlogom naše rascijepljenosti. Budući da je duša i tijelo cjelovit čovjek - tek onda kad jedno drugo budu slijedili - dogodit će se naše potpuno ostvarenje.
Kristove riječi koje su nekima samo «prošle kroz uši», a drugima «odzvanjale u srcima» On je pretočio u djelo i na vrlo upečatljiv način poručio da ono o čemu je zborio nije bilo namijenjeno samo-hvali i promoviranju svojih osobnih interesa i ideologije nego predstavlja OBJAVU vječne ISTINE i BOŽJEG PUTA SPASENJA koji se očituje u vječnom životu-ostvarenu sebstva.
Kristovi učenici, baš kao i mnogi Njegovi prijatelji danas nisu mogli povjerovati da je ono što je navješćivao obistinjeno. Teško im je bilo razumjeti da ono što je naučavao i govorio postaje stvarnost, a da su njegove riječi ne samo lijepe fraze ili milozvučna ideologija nego ISTINA.
Danas se često govori o duhovnoj obnovi, većina puka se izjašnjavaju kao vjernici, kršćani. Ipak stvarnost koja nas okružuje je drugačija. Nizak nivo osobne i društvene svijesti, vrlo visoki mnogi zanemaruju važnu dimenziju vjere, a to je PRIMJENA.
Istinsko vjerovanje je prožeto promjenom pogleda i shvaćanja, ono se treba očitovati u poboljšanju kvalitete života, ponajviše duhovnog.
Dakle nije dovoljno poruke čuti ili ih bez pogovora odobravati. Poruke treba u život provoditi, kako bi na težini dobile. Upravo se na djelu uočava koliko ono za što se izjašnjavamo u životu ima vrijednosti.
Centralna poruka Evanđelja je poruka Uskrsa. Ako je Uskrs izmišljotina onda nema kršćanstva, a Krist je samo jedan od mnogih u plejadi učitelja religije. Zbog toga se valja podsjetiti da je Uskrs povijesni, a ne mitološki događaj. Bez uskrsnuća nema nade da su Kristove riječi istinite i iznesene u namjeri da nam pokažu i donesu smisao za život i smjerokaz kojim valja ići.
Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućeg Boga. Ufanje u Boga daje utjehu i smisao u svakodnevnom životu, zbog toga vjerovanje koje ne donosi kvalitetu u osobni život pojedinca koji tvrdi da vjeruje, nije u vjerovanje u punini.
U predanoj vjeri leži snaga koja dolazi po Duhu Svetomu kojega Bog udjeljuje onima koji u Njega vjeruju.
Kristovo uskrsnuće ukazuje da će oni koji vjeruju, jednom baš kao i Krist uskrsnuti. Zbog toga okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Naš sadašnji život kada se prekine neće i skončati, naprotiv nada je u tomu da će naša duša ostavriti oslobođenje u bitku-sebstvu.
Smrt dakle nije kraj nego predstavlja novi početak, početak života u drugoj, izmijenjenoj formi, ona će biti neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje nas prate u sadašnjem životu.
Zbog toga Uskrs podsjeća na pobjedu vječnog života.!
Blagdan Uskrsa poručuje da nitko i ništa nema pobjedu nad onima koji se Bogu okreću
Izvornik; Internet tekstovi o uskrsnuću
Pripremili Goga i Laci
Napomena: Zahvaljujem se dragoj Ivani Paškan na prilogu ovog teksta.
Post je objavljen 23.03.2008. u 09:37 sati.