Ha!
Priznat cete da ova cestitka jos snaznije odjekuje nakon nekog vremena zatisja, ali vjerujte da je nase cyber druzenje jos vise nedostajalo meni, nego vama!
A pisem vam je u vrijeme kada je Uskrs do vas vec stigao, i uskrsna zora rudi, a kod nas ce Isus izici iz groba tek za koji sat : )
No, u ovom peridou dozivjela sam mnostvo prekrasnih stvari, i neocekivanih blagoslova, sigurno zahvaljujuci i svim vasim molitvama cije djelovanje snazno osjecam, kao i svi mi ovdje!
Najprije smo u tjednu prije Velikog, bili na krasnim duhovnim vjezbama blizu Latacunge, tjedan dana u potpunoj tisini, uz krasna duhovna razmatranja, svete mise svaki dan, euharstijsko klanjanje, krizni put...
U domu duhovnih vjezbi, kojeg je u 20. st. pokrenula jedna nepokrenta Francuskinja Marta Robin, uz pomoc p. Fineta, i sad takvih domova ima vec 80-ak po citavom svijetu:
Foyer de charite
U Hrvatskoj jos nema, ali cini mi se da bas takvo sto nedostaje u nasoj duhovnoj, pa i turistickoj ponudi...Nadam se da bi se jedno od nasih brojnih eko-imanja, uz kakvog karizmaticnog svecenika lako dalo pretvoriti u hrvatski Foyer!
I tocno dan nakon povratka s duhovnih vjezbi u posjetu nam je stigla obitelj Markic sa 4 sina, moji i p. Lukini prijatelji, koje znam jos iz Palme, i sa Modrava, gdje su i oni provodili svako ljeto od samog osnutka, ja kao animator, a oni kao nasi lijecnici:
Njihovi klinci su se odmah super uklopili s nasim curama iz internata:
Joselyn i Isaura sa Petrom i Simunom (Pedro i Simeon)
a glavna zvijezda je njihov najstariji sin cetrnaestogodisnji Ante (Antonio):
dok i dvanaestogodisnji Fran (Francisco) uziva u nasim izletima i krasnim predjelima:
i voznji u straznjem dijelu naseg kamiona sa svojom bracom:
A Petar i Simun su se za razliku od njihova imenjaka Simuna Petra aktivno ukljucili u sve aktivnosti velikog tjedna, i hrabro bili uz sam kriz:
A pobjedili su i strasnu ekvadorsku momcad u nogometu, osvetivsi tako nas poraz na nekom od svjetskih prvenstava:
Za nagradu su kasnije uzivali u tropskom vocu, koje je pazljivo birao sam Simun:
Dok je njihov tata Tihomir obavljao svoje lijecnicke misije i preglede siromasne djecice
u najzabitijim selima oko Esmeraldasa (k'o u nekom dobrom akcijskom filmu):
a mama Zeljka pomagala s. Lenki oko svega:
i veselila susretima i s drugim misionarima, i misionarkama, npr. nasom sestrom Ivom Jelic:
Hrvatske misionarke u Ekvadoru
A na svecenickoj misi velikog cetvrtka u katedrali Esmeraldasa sreli smo i pozdravili i tamosnjeg biskupa Eugenija:
dok smo nasa najnovija volonterka Gaby i ja srele svecenika-Isusa (Kolombijanca), pa ga nismo htjele pustiti samo tako (i to pred sam Uskrs: )
Toliko za sad!
Krasne fotke s DV u Foyeru prvom sljedecom zgodom, sad zurim na obrede Velike Subote (direktno iz Esmeraldasa sam otrcala na internet, da vam na vrijeme stignem cestitati Uskrs!, a jos k tome i rodjendan dragoj Jadri - Osmijehu!)
Sretno i blagoslovljeno!
ps.
Usput svim svecenicima s malim zakasnjenjem cestitam njihov dan - Veliki Cetvrtak, kada sam ih se posebno sjetila, tim vise sto sam citavu ovu godinu posvetila bas njima! U to ime cu pomaknuti na gore i raniji post o svecenicima, a u cast velikog petka, pomaknut cu i krizni put!
pps.
Posebni pozdravi, cestitke i blagoslovi i Daliboru i njegovoj obitelji, koji su mi po Markicima poslali knjige za ucenje hrvatskog za strance, koje ce super doci sestrama Barukcic prije njihova odlaska rodbini u Kanadu, kao i nasim sestrama u samostanu! Hvala i sretan Uskrs! Pozdravi i zahvalnost i rodbini s. Lenke, koji su nam poslali super kolaca i drugih domacih uskrsnih delicija, za nas i nasu djecicu!
Post je objavljen 23.03.2008. u 00:24 sati.