Marketing
._.-' Pjesme pišem, samo da te izbrišem... Budna sanjam, još se tvojom osjećam...'-._.
I trudim se... Zbilja se trudim zaboraviti te...
A ti me ne das...
Radis li to namjerno, iz dosade...
Ili me ipak vracas jer ti nedostajem...
Jer me trebaš?
"Zavaravam se mislima, osjecajima, a svijet izdajica putuje dalje... Bez milosti i ne slušajući moje vapaje..."
Veceras sam htjela prekinuti s njim...
Nisam sretna...
Zašto?
Jer mi se ti motaš po glavi i lutaš srcem lupajuci njegov lik nogom u dupe da ode i nedajuci mu da ostane...
Zašto nisam prekinula?
Ne znam ni sama...
"Što je to u tebi tako posebno da ti se vracam sve manje disuci svojim dahom?"
Nisi moje sunce da sijaš za mene...
Nisi moje nebo da me čuvaš...
Nisi moj san... Ne, to ipak jesi jer te sanjam...
Ipak nisi moj... Zašto?
"Saznao si... O da, saznao si da sam krenula dalje... Sa kamenjem na nogama..."
I zar si trebao vidjeti me u narucju drugog da bi shvatio...?
Da bi te zapeklo...?
Ili su ipak sve prazne rijeci i misli što mi se motaju glavom...
Možda su sve to snovi djevojcice koja se boji odrasti...
Koja se boji pustiti te da potoneš zajedno sa preostalim uspomenama...
"Ne, vidjela sam taj pogled koji si mu uputio... Bio je jaci od oruzja koje ubija lopova koji krade tvoje blago..."
Nazvao si me... Sutradan... Zbunjen poput kakva zaljubljena školarca...
Zbunjen i munjen, rekao si...
Gdje sam, pitao si...
Nešto si me važno još htio pitati, kazao si... Ipak neceš...
Zašto?
"Zar je istina tako bolna da je se bojiš podjeliti sa mnom...?"
Prisla sam ti... U petak... Zbunjena poput školarke što pati...
Svjesna da sam odabrala narucje drugog...
Ipak nisam ti mogla odoljeti...
Tvome mirisu...
Tvojim rijecima kojima si se trudio pokazati da si bolji od mene...
Tvojim nadmetanjima da dokažeš da si netko i nešto...
I opet si posrnuo na zadnjem nadmetanju...
A meni je bilo dovoljno nekoliko trenutaka da shvatim da ništa ne shvaćam i da ulovim tvoje poglede koji su mi ostali zagonetni...
"Jer... Shvaćanje je samo bit niti izmedu mene i tebe... Samo još jedan put do istine..."
A koja je zapravo istina?
Da ga ne volim, da su ova 3 tjedna zavaravanje?
Da sam duze pisala tvoju cestitku za rodendan, da sam njemu poslala tek osmjeh, a tebi zvijezde?
Da se bojim, da cu ga izgubiti zbog manje vrijednog i više značajnog?
Da sam zbunjena, da si ti zbunjen?
Možda... Možda i da postojimo na ovome svijetu jedno za drugo, a da se bojimo to piznati ili saznati...?
"Zar su sve one greške bile uzaludne pa ćemo i dalje griješiti...?"
I gdje sam sad? Pred kompjuterom pišući tebi retke...
Retke koje nećeš procitati... Adresa je nova...
Retke koje pišem uz zvukove My Immortala... Adresa je i dalje nova...
Retke koje posvecujem samo tebi... Adresa ostaje nova... A ja sam i dalje tu čekajući te...
"Priznajem priznanje koje cuvam da bih ga priznala tebi..."
Ipak... Saznala sam gdje je treca teovaža... I time odnjela barem jednu pobjedu...
Ipak... Ostaješ tek moje Slovo G u sjeni jedne Ribe... Dok ne budem imala snage suociti se s tobom i svojim strahovima i željama...
Ipak... Volim te!
P.S. ponekima sam komala sa nekom malo dubokoumnijom (yeahright) recenicom i retkom nakon nje ("imam new post... kissa...) pa bi zamolila one kojima nije problem da tu nazovi dubokoumniju recenicu zalijepe kao pocetak svog komentara... da zapamtim koje sam sve gluposti nabaljezgala veceras... kissa
Post je objavljen 25.03.2008. u 02:57 sati.