Marketing
...
....
Velika subota je dan šutnje i ozbiljnosti ...
Slika te šutnje je odsutnost euharistije,
a slika ozbiljnosti ogoljeni oltar.
Velika je subota dan kada iščekujemo slavno Isusovo uskrsnuće ...
U tišini promišljamo o smrti, ...
crkvena zvona ne zvone,
u crkvama tijekom dana nema liturgijskih obreda sve do Vazmenoga bdijenja,
koje će večeras vjernike uvesti u radost Uskrsa ...
Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta,
snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“.
Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe
usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama ...
Velika subota je čas Njegove majke ...
Ona, Žena, Kćer Sionska i Majka Crkve podnese najveću kušnju vjere i jedinstva s Bogom otkupiteljem.
............................................
/U Rimu, u Papinskoj bazilici Svete Marije Velike na Veliku subotu već godinama prije podne slavi se posebni spomen Marije u iščekivanju Sinovljeva uskrsnuća./
Ona je nova Eva koja, u razdiranju srca, pravoj vjeri i apsolutnoj poslušnosti,
vrši Božju volju, a postojano očekuje da se ispune Sinove riječi, cjelovita vjera Crkve,
prvoga Izraela, današnje Crkve i čitavoga svijeta.
/U bizantinskoj liturgiji moleći s Marijom okupljeni oko groba Gospodinova, svi čekaju, kade, donose miomirise, mole se da se On vrati od mrtvih i podari život svijetu. Istok je dakle oduvijek slavio i svečano slavi svetu noć. Na Zapadu se malo pomalo na Veliku subotu, koja je posvećena razmišljanju u tišini, počinje slaviti Marijin spomen./
Djevica razbija tu tišinu ispunjavajući je vjerom i nadom.
Krist je smrću svojega tijela spasio život sviju !!!
*************************************
/Iv 19,40-4 1/
Ubrojen je među mrtve onaj koji je tijelom za nas umro, ali va¬lja znati da on ima život u samome sebi i u Ocu, i da je to stvarnost. No da ispuni svu pravednost /usp. Mt 3,15/, tj. da sudjeluje i u svoj stvarnosti ljudske naravi, hram je svojega tijela ne samo podvrgao dragovoljno prihvaćenoj smrti, nego i ostalim događajima koji su slijedili smrti ukopu i polaganju u grob.
U vrtu je, dakle, bio grob i grob je bio nov, kako kaže evanđelist. To kao znak pokazuje da nam je Kristovom smrću pripravljen i do¬pušten povratak u raj. On je, naime, tamo ušao kao naša preteča.
A to što je grob bio nov, označuje da je nov i nečuven Isusov po¬vratak iz smrti u život i u obnovu koju je on izveo na raspadljivosti. I zaista se Kristovom smrću naša nova smrt pretvorila u neku vrstu sna ili počinka. Naime, mi živimo kao oni - kako kaže Sveto pismo koji žive za Gospodina /usp. Rim 14,8/. Zato se blaženi apostol Pavao, za oznaku onih koji su umrli u Kristu, gotovo uvijek služi frazom: „Oni su zaspali“
/usp. 1 Kor 15,6.18.20.51; 1 Sol 4,13-14 itd/
U prošlosti je uistinu snaga smrti nadvladavala našu narav. Ona je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam /Rim 5,14/. U sličnosti s njim nosili smo oblik zemljanoga čovjeka podnoseći smrt koja je na nas padala kao Božja osuda. No kada je među nas došao novi Adam, božanski i nebeski, koji se borio za život sviju, smrću je svojega tijela svima povratio život i uskrsnuo je srušivši kraljevstvo smrti. Tako smo mi preobraženi prema njegovoj slici i sada pristupamo smrti, u nekome smislu novoj. Ona nas zaista ne rastoči u beskonačnu raspadljivost, nego nam ulijeva san pun utješne nade, sličan onome koji je nama otvorio taj put - tko drugi nego Krist.
/Iz Tumačenja o Ivanovu evanđelju svetoga Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa/
........RESURRECTIONE..................................................................................
"Resurrexi, et adhuc tecum sum. Alleluia! - Uskrsnuo sam i sada sam s tobom. Aleluja!"
Post je objavljen 22.03.2008. u 18:46 sati.