Meadows of candles around me
I'm drowning in my dreams
Dosta je bilo. Mučite me. Znam da sam si sama kriva za sve ali ne želim to. Ne još.
Please don't take me with you
Trudim se. Dajem sve od sebe ali jednostavno ne ide.
Ima li sve to onda uopće smisla?
Nema. Ja to znam . To ćete s vremenom svi shvatiti. Nemojte me opet kriviti, pa nisam ja kriva što ne vidite nešto toliko očito.
You don't trust yourself
You need someone else
Kažu da pametan uči na tuđim greškama.
Koliko ću još puta udariti glavom u zid i onda ponavljati iste greške ispočetka?
Koliko dugo ću moći izdržati takav tempo?
In a deadly icy hold
Locked alone in a world of mine
Being fed by their poisoned lies
Da, stvar je u tome. Od djetinjstva sam se zaključavala u svoj svijet u kojem sam bila sigurna od nasilja, osjećaja, laži, i mene same. Nitko mi se nije mogao približiti.
Do prije nekoliko dana nisam ni sama shvaćala koliko sam zapravo zaostala po pitanju osjećaja i vjere u ljude.
Jednostavno si ne mogu dopustiti da mi netko priđe. Bojim se a ne znam ni sama čega. Možda činjenice da bi me netko mogao povrijediti? Slomiti srce? Ostaviti samu i uništenu?
Ne, ne želim to ali počinjem shvaćati da ne mogu tako dalje. Tako ću postati ljuštura nečega što bi trebalo biti čovjek.
Sada bježim od Tebe. Tražim glupe razloge samo da te udaljim od sebe. Ne možeš, ne smiješ me voljeti...Ja tebe ne mogu...
Pokušavam samu sebe uvjeriti da je to zbog nekoga tko bi trebao ostati samo trag u mom životu i tko je igrom sudbine opet blizu mene... Zbog nekoga tko je bolji od tebe, nekoga s kim bi bila sretna. Znam da to nije istina. Nije bolji od tebe. Ne može biti.
Stara priča bi se opet ponovila. Bila bih sretna dok se ne bih vezala za njega i onda bih našla razlog da jednostavno odem...
Can't somebody understand
My flesh as I can't reach my soul?
Post je objavljen 22.03.2008. u 16:21 sati.