Ponovni susret nestvarnih oblika s mojim okom.
Svaki je na svoj način mrtav, samo poneki još lagano trza, a to je umjetnost, umjetnost zapaziti. Održati na životu uspjela ga nisam. Pokušala nisam, nije me bilo volja. Pustila sam da nevidljivo krvari i pravila se da mi nije stalo, da sam ista i da ne zamjećujem....
Sad se upitam dali je to osveta, velika za mene kad počnem shvaćati a za volju drugog, dobrog, neshvatljiva, neprimjetna, jer u kutku moga uma puzi i poigrava se logikom mojom za koju se i sama pitam koliko služi me dobro.
Jesam, tražila jesam da potvrdim svoje posjede, svoje udjele u svijesti za koju nisam sigurna kojim dijelom pripada samo meni...a koliko je tvoja.
Sigurna. Sigurna u samo jedno sam.
Dolazi vrijeme Otkrivanja
Post je objavljen 22.03.2008. u 15:30 sati.