"Dok su oni još o tome govorili, sam Isus stade među njih te reče:"Mir vama!" oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: "Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što ih ja imam." Kada to reče pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih:"Imate li ovdje što za jelo?" Pružiše mu komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima."
Lk 24, 36-44
Ako si dovoljno star da znaš čitati imaš i dovoljno iskustva da prepoznaš ovu situaciju i kod sebe. Gesta neočekivanog dobra, nevjerojatne velikodušnosti, neobično dobre vijesti, ostavila te takvim da nisi znao što bi sa sobom. U ekstazi koja je na granici straha i radosti. Na tren prevlada strah, na tren radost. A ti se ne mičeš. Sjetilo me to one scene Navještenja. Na anđelov pozdrav pun dobrih vijesti (milosti puna, Gospodin je s tobom!) Marija se smela. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo,..." Nemaš se zašto smesti. Gledaj ovdje: Isus dolazi, stane među njih i dade im mir, a oni popadali na...donji dio leđa! No on ih ne ostavlja takvima, budi ih iz zbunjenosti i usmjerava na konkretno:"Imate li što za jelo?" I pojede što su mu dali. Vratimo se na tren k Mariji. I ona se nakon prvog šoka brzo snašla: "A kako će to biti kad ja muža ne poznam?"
Sjeti se, svake godine na današnji dan Krist nam ponavlja najjasnije što može da stoji usred svih naših strahova, "situacija" i problema i govori:"Mir vama!" Ako te to zbunjuje, trgni se i ponudi mu nešto od svoga. Prihvatit će. Nećeš ostati zbunjen.
Štoviše, zbuni i ti nekoga nevjerojatnom gestom dobrote. Valjda će se i on uspjeti sabrati toliko da pošalje dalje! (K.Š.)
Sretan Uskrs!
Post je objavljen 22.03.2008. u 15:26 sati.