Kad su ga razapeli na kotač nije ni trepnuo, kad su ga mlatnuli velikom oštricom točno između glave i vrata na što je glava par puta odskočila od zemlje „tok, tok, tok“, nije ni osjetio, kad je deset carevih vojnika jednozvučno zapjevalo iz pušaka, nije mu se ni vlas pomakla, ali kad je ugledao padobrančiće maslačka prestravio se i bacio pod brod koji je prevozio ugalj za udaljena područja, južnije od dvadeset i neke paralele.
Izronivši, još uvijek prestravljen, ali ne i mrtav od samoubilačkog postupka, pokušao je vlažnom krpom obrisati amneziju.
Padobrančići maslačka... uho puno meda, grlo puno katrana, nos pun krvavih šmrkalja.
Otomotorrinoceruslavatreniringologaritamski-log procjenio je da fobija ne dolazi od događaja u djetinjstvu nego recentnije situacije. Posttraumatski sindrom nastao je uslijed...
Sjeti se, što je bilo?
Bio si padobranac. Imao si preko pet stotina skokova. Ni jedan nije bio niži od dvije tisuće metara. Padobran si otvarao sto metara prije doskoka. Padobran je bio ružičast...
Kupio si ružičasti padobran.
To je to.
Ružičasti padobran.
Onda su ti se svi smijali, a tebi nije bilo smiješno. Zašto bi mu bio smiješan obični padobran.
Smijali su se i nazivali ga pederom.
On peder? Nikada u svojem životu nije pomislio na tuđi kurac. Nikada u svojem dugom životu nije osjetio ni tračak ljubavi prema muškom. Nikada si u dupe nije pokušao ugurati krastavac obučen u lubricirani kondom, a šupak namašćen niveom za lice ili barem kremom za hemoroide.
Kad je izmlatio jednog, dvojicu pa čak i trojicu idiota koji su mu se kesili u lice, dobio je batine od ostale šestorice, ali se nije predavao. Drugom, trečem i petom izbušio je gume na automobilu, a prvog i šestog dočekao je u mraku i pomazio ih drvenom hrastovom letvom. Četvrtog je prijavio policiji za dvadesetku u šupi koju je sam podmetnuo.
Iako sukobljen sa svim mogućim stranama nikada nije saznao zašto mu se smiju u rijetki brk.
Bio je 21.03., petak čini mi se, i on je napustio padobransku sekciju i učlanio se u streličarski klub koji ovdje obitava, auuuu... koliko je već prošlo godina od osnutka.
Nakon početnih grešaka i promašaja, postao je prvak.
A onda je kupio rozne strjelice i nedugo potom morao je likvidirati predsjednika, tajnika i svih šest streličara zato što su ga nazivali pederom.
On peder?
Nikada u svojem podugom adrenalinom nabijenom životu nije na ulici zažvalio muškarca i pokušao svima pokazati da gej iz okej.
Never.
Nikada nije kupovao Men's health i navlačio kožicu na impressum. Nikada si u šupak nije ugurao otvorenu i ispijenu bocu Coca-cole.
Mjesec dana i četiri sata nakon masovne likvidacije koja je izvršena u samo dva dana napustio je područje zločina i posvetio se uzgoju tulipana.
Roznih.
Kažu novine da je u samo pet minuta pobijeno 43 seljaka na sajmu stoke i poljoprivrednih strojeva, a jedan pas ugledao je Spasitelja. Vele, tri kilograma plastičnog eksploziva obloženog čavlima.
A onda je zapalio svoje polje tulipana i stjecajem okolnosti završio kod oftalmologa koji mu je utvrdio stopostotni daltonizam s pomanjkanjem samoironije i trpljenja šale na svoj račun.
Amneziju je izazvao kamion marke DAF s prikolicom punom konzervirane rajčice.
Sretno užasašće.
Post je objavljen 22.03.2008. u 11:33 sati.